Poplave uzrokovane ogromnim padalinama proteklih dana diljem su Hrvatske sa sobom donijele uništavanje prirodnih i infrastrukturnih resursa. Kako je objavio DHMZ, najviše je kiše palo na sjeveru zemlje, u Varaždinu (56,8 mm) i Krapini (50,3 mm), a na jugu zemlje velika količina padalina pala je na Knin (40,3 mm) i Makarsku (40,8 mm). Strašan, ali i užasno bolan scenarij teško je pogodio i lokalnu sportsku zajednicu u Zagorju. Jedan od simbola zajedništva i aktivnog života na području Zaboka, Nogometni klub Đalski, danas se suočava s katastrofalnim posljedicama nabujale rijeke koja se inače s ceste gotovo i ne vidi, a sada se prelila skroz do ruba. Poplava koja ih je ponovno zadesila nakon 2022. godine donijela je svojevrsnu tišinu na igralište i to na samom početku proljetne sezone. Umjesto nogometnog uzbuđenja, okolo i unutar objekta kluba leži voda duboka 30 centimetara. Noćne more poput ove, kada se klub i njegova zajednica nađu pod vodom, izvan dosega pomoći i podrške, već su na neki način dio njihove stvarnosti, a bez obzira na napore i brojne kontakte, put do rješenja čini se kao rijeka bez korita.

Kako smo spomenuli, Klub se sa sličnim problemom suočio i prije dvije godine kada je voda tada ušla u prvi dio objekta i poplavila hol. Tada su kontaktirali Hrvatske vode čiji su djelatnici pregledali teren i objekt te zaključili kako je problem stanište dabrova koje se tamo nalazi, koje je zaštićeno i koje se ''ne dira''. Uz to, pročistili su kanal i dali garanciju kako ovo područje neće poplaviti svake godine, ali jednom u tri godine ipak hoće. Sve je bilo ok. Do sinoć. Danas dečki svojim prostorijama hodaju u čizmama i pokušavaju spasiti što se spasiti da. Trenirati ne mogu i neće moći još neko vrijeme pa će im Grad Zabok na korištenje ustupiti sportsku dvoranu. No, je li to rješenje?

Predsjednik NK Đalskog, Robert Lončar, kaže kako ljudi ne reagiraju jer to je nogometni klub, nije ''toliko bitan''. Ne zna, kaže, je li možda rješenje da se stanište dabrova izmjesti. Ističe, u svoj klub ulažu velik dio svojih sredstava pa i vremena na kraju krajeva, a onda napadaju ogromne količine kiše i unište sve. To je začarani krug, dodaje.

- Predosjećali smo da bi do ovoga moglo doći pa smo sve što ima veze za strujom jučer digli gore, praktički sve što smo mogli. Problem je da nam se voda uvukla u sve prostorije. Možemo samo gledati i plakati. Nije nama toliko ako poplavi igralište, ono se posuši, pripremimo ga i oporavi se dosta brzo, ali prostorije kluba, svlačionice, oružarna, tepisi, to kad poplavi... Puno se ulaže vlastitih novaca jer dečki žele da im je čim ugodnije i onda dođe poplava, sve nam se napije vlage, a nje se riješiti gotovo je nemoguće. Od prijašnjih poplava ispucao nam je pod, kao da su se te betonske ploče odvojile. Cijelo vrijeme je bila neka filozofija o popravljanju tog poda i da prikupimo novce, a sada nam je ponovno poplava. Da smo mi uložili svoja sredstva pitanje je da li bi taj pod ostao čitav. Prije 14 godina taj pod je izgledao kao da si ušao u nečiji dnevni boravak, sada to izgleda užasno. Čovjek izgubi volju od konstantnog saniranja. Ja sam prije jedno deset godina s tačkom išao po terenu, skupljao sam crknute zmije, bilo je svega. Teško je to nekome opisati tko nije bio na terenu – priča nam Lončar.

Dodaje kako se razmišljalo o nekim prekapanjima, ali voda je nemilosrdna. Zbog nje trunu vrata, boja pada s podova, zidovi trunu također. Taman sve srede pa voda prodre ponovno.

- Vrtimo se u krug, a nemamo koga više zvati, kontaktirani su svi. Na neki su nam način ruke vezane. Drži nas to da se možda iduće godine neće dogoditi isto. Čini se poput nemoguće misije. Cijelo vrijeme se trudimo objekt učiniti što ljepšim i evo ti ga na. Pitanje je koliko ćemo opet imati troškova i koliko će nam vremena biti potrebno da sve vratimo u stanje kako je bilo. Bila bi veća nesreća da nas takvo što uhvati tijekom noći jer ne bismo stigli reagirati. Ljudi me zovu i govore da je ovo tragedija, ali nakon 14,15 godina što sam predsjednik kluba, nagledao sam se toga, a to nas ubija. Dođe mi da puknem i da od svega pustim ruke, ali zbog dečkiju, uglavnom, ostajem – poručuje Lončar.

Inače, na području Krapinsko – zagorske županije, prema riječima predsjednika krapinsko – zagorske Vatrogasne zajednice, Stjepana Skulibera, većih intervencija nije bilo osim tri akcije ispumpavanja vode iz podruma i izvlačenja jednog automobila koji je zaglibio na vodenoj površini. Uz to, dodaje kako se nešto više vode izlilo na području Zlatar Bistrice prema Bedekovčini, Selnici i Mariji Bistrici, ali tu trebaju, kaže, reagirati Hrvatske vode.

.

.

.

.

.

.