Dvanaest kola iza krapinskog kluba i nakon uspješnog početka, 7 bodova iz četiri utakmice, započela je smjena trenera – Raić; tri kola su igrači trenirali pod paskom kondicijskog trenera Komesa da bi prije Marsonie došao Petravić. No, jedan je čovjek uvijek bio uz igrače mladi, 24.- godišnji pomoćni trener Barišić te smo ga zamolili za kratki razgovor a prvo pitanje sasvim očekivano:

Ukratko – tko  je Tomislav Barišić ?

Dolazim iz Zaprešića, tu sam se rodio i živim cijeli život. Trenutno sam zadnja godina na Kineziološkom Fakultetu sa smjerom nogomet. Nogomet sam igrao do 18. godine u Interu a nakon toga sam odmah upisao fakultet. Od tog trenutka cilj mi je samo biti trener a nogomet sam igrao po trećim  ligama,  nakon toga što sam imao veću ulogu  trenerskom svijetu tako sam u igračkom igrao u sve nižim ligama jer jednostavno nisam stizao na treninge, igranje mi je postao hobi - kad stignem stignem a trenerski posao prioritet broj jedan.

Kako to da ste se tako mladi odlučili za trenersku karijeru ?

Pa iskreno, oduvijek mi je to bio cilj. Čak i kada sam igrao nogomet pa i u omladinskom pogonu Intera iz Zaprešića, uvijek sam nekako i same treninge te određene vježbe nekako promatrao sa trenerske a ne sa igračke strane, iako sam tada imao 16,17 godina. Oduvijek me to privlačilo makar su mi svi bližnji govorili da jesam li lud, da se primim igračkog a ne trenerskog posla, govorili su mi da se za to uvijek mogu opredijeliti no nisam se baš obazirao na to.

Gdje ste do do dolaska u Zagorec obavljali ulogu trenera i koje ste momčadi vodili ?

Krenuo sam sa 19. godina voditi djecu u Interu. Tu funkciju sam obavljao tri godine, nakon toga sam se paralelno s tim u komunikaciji sa tadašnjim trenerom Gondžićem priključio kadetima koje je on vodio te koji su se natjecali tada u Prvoj HNL. Nakon kadeta on je promoviran u trenera juniora te sam nakon toga otišao s njim. Nakon Intera koji baš nije imao svjetlu budućnost ( kao što znate da se ugasio) otišao sam u Rudeš gdje sam bio s kadetima i trenerom Zdravkom Markovićem. Sa sigurnošću mogu reći da je to uz trenera Komesa osoba koja je najprofesionalnija, no ne samo to nego uz to ima enormno znanje, tako da mislim da sam uz njih dvoje najviše toga naučio. U Rudešu sam se zadržao šest mjeseci i nakon toga sam dobio poziv od Svena Raića te sam došao ovdje. Žao mi je što se situacija sa trenerom Raićem odigrala tako negativno a možda i malo nepravedno.

Da li su Vas iznenadili rezultati kluba nakon relativno uspješnih četiri kola ?

Pa lagao bih kad bi rekao da nisu, jesu naravno. U te četiri utakmice, dvije smo pobijedili, Dugo Selo smo zaslužili pobijediti a u Hrvacama smo časno izgubili, bili „živi“ do zadnje minute.. čak je i jedan kolega iz Hrvaca rekao poslije utakmice „ vi ćete biti u top 5“. Nakon toga, puno negativnih stvari oko kluba, u klubu i nažalost brod je krenuo tonuti…

Niste baš u povoljnoj situaciji, mislim na položaj Zagorca na tablici, - gdje vidite srž problema ?

Srž problema ne bih naveo kao jedan. Kada izgubimo prvo želim krenuti od sebe, odnosno od trenera, zapitati se gdje griješim(o) pa tek onda sve ostalo. Tako radimo iz utakmice u utakmicu no u globalu mislim da ima puno malih problema koji su se sad nakupili. Kad budemo detektirali taj „srž“ problema kako ga navodite mislim da će to biti trenutak kada ćemo izaći iz crne rupe.

Po kuloarima bruji o tri klana u svlačionici – iz prve ruke – da li je to istina ? Ako jest ili nije obrazložite !

Ma ne bih to nazvao „klanovima“, to su možda ekipe. No složit ćete se sa mnom da je to normalno. Pa u svim klubovima je tako pa čak i onim najvećima. S nekim si dobar, s nekim si vrlo dobar a s nekim si najbolji. Ne možeš sa svima isto, ne samo u svlačionici.. nego općenito u poslu...Uvijek imaš nekoga ko ti manje ili više paše no mislim da je to prirodno i normalno tako da riječ „klan“ je možda preteška riječ.

Gdje onda problem – (ne)kvaliteta, želja ili možda nešto treće ?

Mislim da je najveći problem selekcija igrača. No, ovdje ne mislim o kvaliteti pojedinih igrača nego o njihovoj poziciji. Mislim da se nisu ravnomjerno rasporedili igrači po pozicijama i mislim da je to jedan od glavnih problema trenutno. Pa u jednom trenutku smo imali 5 lijevih krila a jednog desnog bočnog. O tome vam pričam.

Da li Zagorec ovim kadrom može osigurati ostanak u ligi ili u zimskoj pauzi mora krenuti u potragu za novim rosterom ?

Trenutno se samo popunjavamo i postalo nam je teže još od kad nam je otišlo pet igrača usred sezone plus ozlijeđeni Strabić kojeg nema do kraja polusezone najmanje, tako da nam sigurno trebaju pojačanja

I za kraj – koji su vaši životni ciljevi ?

To bih volio zadržati za sebe ako mi ne zamjerate – rekao nam je nakraju Tomislav Barišić, pomoćni trener NK Zagorca iz Krapine.