U Hrvatskoj je slabo naglašen i promoviran značaj tri R (Reduce, Reuse, Recycle = Smanji, Ponovo upotrijebi, Recikliraj). Sadržaj naše kante gdje ne postoji primarna selekcija na kućnom pragu uglavnom je ispunjen bio-otpadom (čak i iznad 40%!), papirom (oko 20%) i plastikom (oko 12%)*². Uvođenjem primarne selekcije, u kante i vreće za papir i plastiku se odvaja čak i do 30% otpada otpada koji bi bez selekcije završio na odlagalištu (podaci EKO-FLOR PLUS). Kvalitetnim odvajanjem može se osigurati daljnja iskoristivost izdvojenih materijala kao sirovina (prvenstveno ako su plastika i papir čisti, npr. bez primjesa bio otpada koji se može izbjeći jednostavnim ispiranjem).

Prema ovogodišnjem izvješću Europske agencije za okoliš*¹ na odlagalištima se odlaže manje otpada zbog:

-          smanjenja nastanka određenih vrsta otpada (primarna selekcija)

-          povećanog recikliranja (slanje izdvojenih materijala u proizvodnju)

-          i veće upotrebe otpada za dobivanje energije (bio-energane, spalionice…)

No, izvještaj jasno pokazuje kako se u trendovima za narednih 20 godina ipak očekuje velika ukupna proizvodnja otpada. Najveći razlog tome je neujednačenost u napretku gospodarenjem otpadom po zemljama. Hrvatska je od 2007. do danas napravila veliki pomak, ali je sa 15% još uvijek pri samom dnu ljestvice zemalja po postotku recikliranja otpada (izvor: Eurostat). Na toj ljestvici je zanimljivo pogledati Sloveniju koja je iznad Norveške i Italije, ali i kako je tek mali broj zemalja uspio prijeći 50% stope recikliranja.

-slika graf-

Prikaz: Stope recikliranja komunalnog otpada u državama članicama EEA 2004. i 2012. Stopa recikliranja izračunava se kao postotak proizvedenog komunalnog otpada koji se reciklira i kompostira. Izvor: Centar Eurostata za podatke o otpadu.

Podaci Agencije za zaštitu okoliša iz 2012. govore kako je te od ukupnih količina koje su oporabljene postupcima R (primjerice recikliranje, kompostiranje, energetska oporaba, nasipavanje i dr.), oporabljeno je 30% otpada, a postupcima D (primjerice spaljivanje bez iskorištenja energije, odlaganje na odlagališta) zbrinuto je 70% otpada. Reciklirano je 26% otpada, kompostirano svega 2%. Postupcima nasipavanja (primjerice korištenjem građevinskog otpada na odlagalištima otpada u tehničke svrhe pri krajobraznom uređenju ili kao pokrovni materijal) oporabljeno je 1%. Također, 1%  je oporabljeno (suspaljivanje).

Standardi i ciljevi EU su vrlo visoki i temelje se na ideji cirkularne ekonomije, koja nije u potpunosti zaživjela niti u najrazvijenijim zemljama EU. „Cirkularno gospodarstvo u kojem se ništa ne gubi” (EU, 2013.) središnji je pojam u naporima za jačanje učinkovitog korištenja resursa. Društvo bi trebalo izvlačiti maksimalne vrijednosti iz resursa i prilagoditi potrošnju stvarnim potrebama. Društvo sporo mijenja navike pa su i najrazvijenije zemlje zapele na pitanjima proizvodnje iz materijala koji se mogu reciklirati te na ponovnoj upotrebi.

Za svaki pomak u cirkularnoj ekonomiji potrebna su ulaganja, ali prvi korak je prikupljanje sirovina i smanjenje količina otpada koje završavaju na odlagalištima. Kako bi iz društva otpada prerasli u društvo cirkularnih sirovina imajmo na umu:

-          otpad koji je kvalitetno odvojen (posložen, očišćen od bio primjesa) može postati sirovina

-          opasni otpad (baterije, boje, lakovi, kemikalije) zagađuje okoliš ako završi na odlagalištu

-          zeleni otoci i reciklažna dvorišta su alati za smanjenje miješanog komunalnog otpada, ne treba ih ignorirati

-          bio-otpad se može znatno smanjiti racionalnom kupovinom prehrambenih namirnica

-          stopa recikliranja može se znatno povećati kupovinom predmeta zapakiranim u materijale koje je moguće reciklirati (najviše papir, staklo, metal)

-          ponovna upotreba stvari (npr. odjeća) smanjuje stvaranje otpada

-          otpad nikako i nikada ne treba bacati u prirodu ili na divlje deponije

*¹Europsko izvješće o okolišu stanje i izgledi 2015, sinteza

*² Izvor: www.azo.hr