Nakon 30-godišnjeg rada u Njemačkoj Milica Šorša (56) i njen suprug Josip, vratili su se kući u Pregradu, u ulici Janka Lekovara 53. Zdravstveno su osigurani u Njemačkoj. Tamo im žive sinovi i još nisu odjavili tamošnje mjesto boravka, žele se zauvijek vratiti u domovinu i živjeti u miru, iako Milica već dvadesetak godina živi sa šećernom bolešću, koja joj je uvjetovala i prvi srčani udar prije pet godina. Pazila je da se ne ogriješi ni o jednu pojedinost s popisa onoga što ne smije jesti ili piti, a morala je izbjegavati i stresne situacije. I baš potonje je doživjela. Prošle subote, 13. prosinca, u 19,15 sati.

Duge minute u šahtu

- Krenula sam žurno u kupovinu u o bližnju trgovinu «Panda». Na nogostupu ispred naše kuće odjednom sam zakoračila u prazno i upala u otvoreni šaht od kanalizacije dubok oko 180 cm. Makinalno sam prilikom pada raširila ruke i spriječila potpuno upadanje u šaht, što bi za mene bilo kobno. Lijevom nogom sam se oslonila na poklopac koji je koso ležao na dnu šahta, a desna mi je lebdjela iznad vode koja je pokrivala trećinu rupe. Iz otvora mi je virila samo glava i jedna ruka kojom sam mahala, uz dozivanje u pomoć, vozačima ne bi li se tko zaustavio. Bio je mrak jer je na stupu za javnu rasvjetu razbijena žarulja. Nažalost, u to vrijeme nije bilo prolaznika. U šahtu sam, promrzla i prestrašena, provela oko 20 minuta. Preko ceste je benzinska pumpa, ali ni otuda me nitko nije zamijetio - ljuta i žalosna, još uvijek pod dojmom nesreće koja ju je zadesila, priča Milica Šorša.

Ali, ponekad nesreću prati i sreća. Jer nekako istodobno, pojavila su se dva spasioca. Opazio ju je ipak jedan vozač, zaustavio automobil i krenuo prema šahtu, a onda je naišao i nećak Miličinog muža, Ivica Golubić iz Gorjakova, koji je došao po nju da je odveze k svojima, gdje se obavljalo kolinje, na koje je već ranije otišao njen suprug.

Otežu Milicu jedva su uspjeli izvući kroz mali otvor šahta. Ubrzo je stigla i policija, napravila očevid, a Milica je odvezena u Zabok, gdje joj je liječničkim pregledom utvrđeno da srećom nema nikakvih lomova, već samo ogrebotine po nogama. Ali, baš takve ozljede za šećerne bolesnike mogu biti posebno neugodne.

- Spremam se upravo otići na ponovni liječnički pregled u Pregradu. Bojim se za svoje vene, a i srce mi toliko tuče da se plašim ponovnog infarkta - kazala nam je u srijedu oko podne gospođa Šorša.

Poklopac satima bio na dnu

A tko je odgovoran što je šaht bio otvoren. Pojedini susjedi ustvrdili su da je već poslije podne na dan Miličine nesreće šaht bio otvoren, a metalni poklopac na njegovu dnu. Čudno da se nitko nije sjetio to prijaviti policiji ili nekome drugome.

- Sreća je i u tome što mi se jako žurilo u trgovinu. Gazila sam sitnim, kratkim koracima, u mraku nisam opazila otvor, u s obje noge upala u prazno. Da sam samo jednom nogom padala dolje, moglo je biti puno, puno gore.

Sad je šaht pokriven ne baš debelim daskama i s oznakom - pazi jama!, ali prekasnim upozorenjem za Milicu.