Oroslavska tvornica obuće Astra zasigurno je jedan od najboljih primjera nesretne sudbine koja je zadesila hrvatsko gospodarstvo devedesetih. Kombinacija gubitka tržišta zbog jeftine radne snage s istoka, a kasnije i nerazjašnjene privatizacije i vlasničkih odnosa, doveli su do toga da ona danas poput mnogih sličnih objekata propada.

Prije nekoliko brojeva u Zagorskom listu objavili smo namjeru Grada Oroslavja da pokrene ovrhu kojom bi naplatilo velike dugove nastale neplaćanjem komunalne naknade. Ovrha je od strane Grada pokrenuta, ali se Astra žalila, pa se postupak nastavlja, budući je sada na potezu Grad koji mora vratiti odgovor na prigovor Astre, saznajemo od oroslavskog gradonačelnika Janka Knezića.

Sentimentalne veze

Ovaj puta odlučili smo zaviriti iza ograde Astre. Tvornica nastala na ruševinama dvorca Oroslavje Gornje, mastodont koji je park presjekao na dva dijela već samim svojim smještajem ne izaziva simpatije brojnih građana. S druge strane tu su pak oni koji su cijeli svoj radni vijek ili dio proveli u toj tvornici, gradili je vlastitim sredstvima i danas od svega toga namaju ništa osim sentimentalnih veza.

Danas je Astra primjer klasičnog nemara i nerazjašnjene situacije. Izgleda otužno, zapušteno i prazno, iako postoji nekoliko tvrtki koji rade u njenim prostorima. Krov prokišnjava na desetak mjesta, na nekim mjestima kritično je s električnim instalacijama, izbija vlaga.

Sama ogromna zgrada tvornice Astra puštena je u pogon 1980. godine. Njenu izgradnju financiralo je tristotinjak ljudi koji su tada radili u Astri. Odvajali su od svojih plaća, čak i sami radili na izgradnji te poslije radnog vremena selili strojeve u nove prostore. Tada počinje rast proizvodnje i broja zaposlenih, da bi najveći broj od 1050 zaposlenih radilo 1984. godine.

Dvadesetak godina kasnije u istim tim prostorima umjesto 1050 ljudi, radi njih četrdesetak. Prostore Astre unajmilo je nekoliko tvrtki za svoje proizvodne pogone i skladišta.

Tu je stolarski obrt 2MB s četiri zaposlena, zatim EPO Oroslavje s desetak zaposlenih, Guma i Guma profil koji zajedno zapošljavaju dvadesetak radnika. Skladišne prostore imaju Pro Trade i proizvodnja svijeća i lampiona obitelji Mrnjec. Više ne radi tvrtka Banija koja se bavila proizvodnjom obuće, ali još uvijek ima zakupljen prostor u kojem su strojevi. Novac od najamnina najmoprimci uplaćuju tvrtki Astra. Može se reći da je pola prostora iznajmljeno, dok druga polovica stoji prazna.

Mrtvi kapitali

Što dalje? Ima stotinu ideja. Osnovno pitanje je rješavanje imovinsko-pravih odnosa. Ukoliko se to rasčisti, ogroman prostor u centru Oroslavja postaje izuzetno vrijedan. Hoće li u tom slučaju netko pokrenuti nekakvu proizvodnju i ponovo zaposliti ljude? Treba li ovaj spomenik propalom socijalističkom modelu gospodarstva srušiti kako neki govore i na njegovom mjestu izgraditi neke nove, bolje sadržaje ili čak i ponovno dvorac kako neki predlažu?

Vrijeme je da se trakavica oko vlasništva riješi, a što će u tom slučaju vrijeme donijeti Astri, e to tek treba vidjeti.