Blagdan Velike Gospe i ove je godine okupio velik broj hodočasnika u Svetištu Majke Božje Bistričke. U Mariju Bistricu pristigli su iz svih krajeva Hrvatske, svaki sa svojim nakanama i razlozima. Neki pješice, neki biciklima, automobilima i autobusima.

U razgovoru s nekolicinom, saznali smo kako ih je većina stigla preko brijega, iz Zagreba, Sesveta, Dubrave, ali je bilo i onih koji su potegnuli iz Međimurja i Karlovca.

Ivan i Paolo, Sesvete

Krenuli smo pješice oko pola 1, došli smo oko pola 7. To nam je već tradicija, uvijek za veliku Gospu. Stajali smo tri puta po dvadesetak minuta radi odmora. Na putu nismo imali nikakvih poteškoća, no vraćamo se busom. Išli smo jednom i natrag pješice, no ovaj put bilo bi to previše.

Danijel i Jurica, Sesvete

Tradicija nam je da svake godine, već desetak godina, idemo pješice, baš za Veliku Gospu. Nakon mise planiramo u Jezerčicu na bazene za malo opuštanja, a doma se vraćamo autobusom, bilo bi nam malo prenaporno da idemo pješice u oba smjera.

Ksenija i Lorena, Karlovac

Ovo nam je drugi puta da smo ovdje za Veliku Gospu. Krenule smo rano, no isplatilo se, tako da smo misu već obavile, onu ranu u 6 sati. Sad malo kavica, ručak i doma. ništa drugo, jer smo striktno došle na misu i pomoliti se Bogu.

Blaženka i Laura, Zagreb

Ipak se nismo odlučili na hodočašće pješice, tako da smo došli autom. Svake godine obavezno dolazimo u Mariju Bistricu. Obavit ćemo misu i križni put, što nam je zavjet.

Arijana, Katarina, Danica i Željko, Čakovec

Inače svake godine dolazimo s našom Župom sveti Juraj na Bregu autobusom, a ove godine odlučili smo se baš danas, autom. Tradicija je to ne samo naše obitelji, nego i cijeloga kraja, na hodočašće u Mariju Bistricu vodile su nas bake. Uvijek molimo za zdravlje, a sve ostalo kaj nam dođe, dobro dođe

Sandi, Sesvete

Ovo je već desetu godinu za redom kako pješice hodočastimo za Veliku Gospu. Dio smo molitvene zajednice Srca Isusova, a na putu pričamo, molimo krunicu, kad bole noge malo stanemo i odmorimo, a dobro dođe i međuobrok. Molimo iz zahvale i nakane, svatko ponaosob.

Snježana i Dejan, Dubrava

Trebalo nam je nešto manje od dva sata biciklima. Nije to prvi puta, čak je 15. puta za redom. No, nismo baš oboje u kondiciji, pa nije bilo jednostavno uz brdo, ali uz molitvu i Gospu nismo osjetili napor. Molimo za zahvalu.