Brojni stanovnici Hrvatske prošlu su nedjelju i ponedjeljak oduševljeno podijelili krasne slike zalaska Sunca kojima je dominirala jarko crvena boja.

Zašto su zalasci crveni?
Ako želimo razumjeti što se sve zbivalo s nebom u nedjelju i ponedjeljak, prije svega trebamo ukratko pojasniti zašto je zalazak Sunca uopće crven. Sunčevo svjetlo uobičajeno doživljavamo kao bijelo. No ono se u stvarnosti sastoji se od cijelog niza elektromagnetskih valova različitih valnih duljina. Dio njih je u vidljivom spektru koji se kreće od tzv. toplih boja, crvenih i narančastih koje imaju veću valnu duljinu i manju energiju, do tzv. hladnih boja kao što su plava i ljubičasta koje imaju kraće valne duljine i veću energiju. Infracrveni dio spektra na jednom kraju i ultraljubičasti na drugom, više ne spadaju u vidljivi dio spektra jer ga mi ljudi ne vidimo golim očima. Ljudsko oko uglavnom vidi elektromagnetske valove u rasponu od 380 nm (nanometara, tj. milijarditi dio metra) u plavom dijelu spektra, do 750 nm u crvenom. To je otprilike sto puta tanje od vlasi ljudske kose.

Kako Sunce putuje prema horizontu, boja njegove svjetlosti mijenja se od bijele prema crvenoj. To se događa zato što molekule plinova u atmosferi, kojom dominiraju kisik i dušik, snažnije raspršuju elektromagnetsko zračenje kraćih valnih duljina, dakle u plavom dijelu spektra, a slabije ono duljih valnih duljina, što znači u crvenom dijelu spektra. To raspršenje naziva se Rayleighovim raspršenjem, a ono snažno ovisi o valnoj duljini, piše  Index.hr. 

Tu se sada valja zapitati što je Rayleighovo raspršenje i zašto se ono zbiva? Zrake svjetlosti na svojem putu od Sunca do nas prolaze kroz atmosferu u kojoj se često sudaraju s molekulama plinova, česticama prašine, kapljicama rose i sl. koje su uglavnom značajno manje od njihovih valnih duljina. Kada dođe do sudara, molekule će preuzeti energiju elektromagnetskog vala. Vrlo brzo nakon toga one će taj isti val emitirati, no sada više ne u istom smjeru u kojem je zraka putovala, nego na sve strane, otprilike kao što žarulja zrači na sve strane. Na taj način izvorna zraka je raspršena pa mi našim okom vidimo tek djelić njezinog intenziteta koji je emitiran u našem smjeru. Budući da atmosfera, kako smo već istaknuli, raspršuje više plavog svjetla, do nas dolazi više svjetla s drugog, crvenog kraja spektra koje je u većoj mjeri ostalo neraspršeno.