I dok je nekad prije jedna krava u štali značila puno obitelji koja se mlijekom i sirom prihranjivala, a više krava već je značilo 'dobrostojeću' obitelj koja je od prodaje mliječnih proizvoda vrlo često zarađivala za život, danas je sve manje sela u Zagorju u kojem ima barem jedna krava. Kravu samo za vlastite potrebe malo tko ima, oni manji uzgajivači s grlom, dva, tri na u štali odustaju zbog loše otkupne cijene mlijeka i neisplativosti uzgoja. Kulture koje se uzgajaju za hranu stoke zbog klimatskih promjena sve manje uspijevaju, nabava hrane je skupa, muka još skuplja, a ono što za to mogu dobiti, najčešće nije nikakva računica. 

Krave zamijenili krizantemama

Stoga se mnogi poljoprivrednici u Hrvatskoj, pa tako i na lijepim našim zagorskim bregima, najčešće odlučuju na zaokret i okreću nekim sasvim drugim kulturama uzgoja. Tako je i obitelj Blagec iz Gusakovca u Gornjoj Stubici, nakon više od 25 godina bavljenja kravama, odlučila saditi – krizanteme. Puno posla oko krava, ali i uzgoja hrane za njih, natjeralo je obitelj Blagec da od krava, nakon toliko godina tradicije uzgoja u obitelji, odustanu. – Zadnju kravu imali smo 2019. godine. Kad mi je umro otac, mama više nije mogla sama, a ja nisam stigao. OPG nismo htjeli pustiti, pa sam posijao više ratarskih kultura da bi održavali zemlju da ne bi bila zapuštena. I tako do lani. No, onda smo shvatili da to nema smisla, pa smo se supruga i ja odlučili zasaditi krizanteme – ispričao nam je Elvis Blagec.

Zahtjevan uzgoj i velika briga

Iako je ovo tek druga godina uzgoja krizantema, cvijeće u njihovim plastenicima, taman pred Sesvete, buja. U ponudi imaju krizanteme, ali i margarete, špine, ping pong loptice i gumbeke. – Zasadili smo 3 i pol tisuća sadnica i evo, ove godine smo uspješniji nego lani. Krizanteme su inače dosta zahtjevne. Moraju imati navodnjavanje, treba ih obavezno tretirati i protiv raznih bolesti, ali i nametnika i insekata. Treba paziti da nemaju previše vlage, da nemaju previše sunca, a i potrebno je i na vrijeme pogoditi period kad ih se treba zamračiti. Sve to da bi narasle ovakve, lijepe i posebne – kaže Nikolina Blagec.

Uzgoj, dodaje, nije nimalo lagan. Prema literaturi, koje ima jako malo i poprilično je stara, postoje vremenski pripisani vremenski periodi za određene radnje koje je potrebno poduzeti za uspješan uzgoj. No, klima se promijenila i sada je potrebno puno toga oko uzgoja otkriti 'u hodu'. Radi manjeg rizika pri uzgoju, moraju biti u plastenicima, odnosno u takozvanim tunelima.

– Najviše je posla oko optrgavanja pupova. Naime, kod krizantema je potrebno optrgati na vrijeme sve pupove, osim glavnog, da bi se dobro razvio. Sredstva protiv korova ne koristimo, tako da sve plijevim i okapam ručki – kaže još Nikolina.

Manjak stručne pomoći

Iako su još uvijek u početničkom grču, to ih ne sprječava da se trude. – Lani smo imali velike gubitke. I to zbog greške u špricanju, zbog manjka stručne pomoći. Nitko nam zapravo ne zna reći kako i kada pravilno tretirati to cvijeće protiv određenih bolesti. Literatura je tu, no sredstva koja su se tada, kada je knjiga izdana, koristila, danas više nema u prodaji. Tako da su novi uzgajivači prepušteni da sami otkrivaju što i kako i nadaju se da će im poneki stariji uzgajivač prenijeti svoje iskustvo – kaže Elvis i dodaje kako su je uzgoj krizantema pomalo specifičan za naš kraj, ali i za njih prvenstveno treba imati puno živaca, jer oko njih stalno treba brinuti. No, Nikolina dodaje kako unatoč opsegu posla, briga oko cvijeća ima i određenu opuštajuću notu.

Velika potražnja

Obzirom da proizvođača u ovim našim krajevima baš i nema, potražnja je velika, stoga se još uvijek velika količina krizantema i sličnog cvijeća koja se kupuje uglavnom za Sve svete, uvozi izvana. – Lani smo prodali sve, a prodali bi i još da smo imali. Dolazili su nam cvjećari, ali i ljudi koji su čuli da imamo pa su kupovali manje količine za vlastite potrebe. Ove godine mnogi se već raspituju. Oni koji su bili zadovoljni lani, već su nas zvali za predbilježbe – priča Nikolina.

I ona i suprug zaposleni su u poduzećima. Krizanteme su im hobi i jedan dodatak na kućni budžet. – Friški smo, pa ne mogu dati neki presjek kakve su sada cijene cvijeća naspram proteklih godina, no zna se da su puno rasle. I mi smo ove godine nešto digli cijenu. Od lani je porasla i cijena sadnica, ali i sredstava za tretiranje bolesti i umjetnog gnojiva. A kad se tu uračuna i vrijeme koje provedemo u plastenicima… Ove godine prodavat ćemo po 2.20 eura krizanteme, dok će grančica ostalog cvijeća biti po 1 euro – kaže Elvis i dodaje: 'Najviše zarade cvjećari, a najmanje mi koji se mučimo u proizvodnji.'

Volja za širenjem plastenika

Unatoč tome, smatraju da se isplati ulagati u ovu proizvodnju, kako novac, tako i svoje slobodno vrijeme. – Cvijeće je puno bolja i isplativija opcija od ratarskih kultura. Mnoge ratarske kulture kojima su se ljudi do nedavno bavili, pa tako i mi na našem OPG – u, više nisu nikako isplative i zapravo su velik rizik za uzgoj. Naravno, rizik je i kod krizantema u slučaju neke elementarne nepogode. No, s dolaskom iskustva, u proizvodnji ćemo biti sve bolji – zaključuje Elvis.

Volje i želje za širenjem proizvodnje imaju, a podrška u tome im je i Elvisova majka, ali i dvojica sinova, koji su, zasada, još mali, ali pokazuju interes za pomoći roditeljima.