Kad smo bili mali, svi smo voljeli slušati bajke. Priče poput one o 'Crvenkapici, 'Ivici i Marici' ili 'Vuku i sedam kozlića', zamijenile si neke modernije bajke. Danas djeca odrastaju uz superjunake u muškoj i ženskoj verziji ili pak robote. I ne kažu zabava da ni bajke nisu što su nekada bile. No, isto tako djeca ako ih se zainteresira, vole čuti i poučne priče koje piše život. Takve priče piše i priča teta Zdenka, kako je zovu mališani dječjeg vrtića Bedekovčina. Upravo teta Zdenka zna više puta na godinu doći u dječji vrtić u Bedekovčini i ispričati im neku lijepu priču.

Priče iz djetinjstva

Vrtićevci su je ugostili i ovoga puta, i to uoči Valentinova - Dana zaljubljenih, a teta Zdenka pripremila je dvije priče, o 'miceku i kokotu' koji su postali prijatelji i o 'veselim ptičicama' koje se na Valentinove žene. To je istinita priča koju je, kaže teta Zdenka, napisala u svojim zrelim godinama. I ona je kada je bila mala hranila ptičice zimi, a one su joj, u znak zahvale, na proljeće došle zapjevati i zahvaliti što ih je hranila. Djeci su ovakve priče zanimljive i poučne jer ih u današnje vrijeme nemaju gdje čuti. - Dječica su divna, oni sve to slušaju i sigurno bude barem netko od njih tu priču zapamtio i ispričao doma - vjeruje teta Zdenka Petrinjak, koja je sve poučne priče baštinila od svoje babice.

- Moja je babica bila po prirodi komična, vesela, lijepo je pjevala, a kakve je tek krasne priče znale pripovijedati. Od milja su je zvali Tinčika, a bilo joj je ime Kristina. To su meni lijepe uspomene. Ja sam sve to zapamtila i volim takve priče prenositi drugima, posebno djeci, koja vole slušati. Sve te priče iz djetinjstva objavit ću u knjižici koju pripremam. To budu 'Uspomene meni drage, vam na spomen naj buju ostale' – ispričala je gospođa Zdenka koja je prošle godine od Općine Bedekovčine dobila priznanje za izniman doprinos na području kulturnog razvoja i očuvanja tradicijskih običaja.

Aktivna u kulturnom životu

Gospođa Zdenka uvijek se isticala u kulturnom životu Bedekovčine i u organizaciji raznih događanja i manifestacija. Predsjednica je Folklornog ansambla Žuna, a 12 godina vodila je Udrugu Našenina – vezilje iz Bedekovčine. Ispričala nam je kako ona u svom djetinjstvu nije znala što je Dan zaljubljenih. – Mi smo se svi imali radi, ali nismo rekli da smo zaljubljeni – otkriva teta Zdenka koja uživa u pisanju. - Prvu sam pjesmicu napisala u 3. razredu osnovne škole. Pjesma je bila tako dobra da je izašla u Modroj lasti, ali je štamparskom greškom bilo umjesto Zdenka Petrinjak napisano Zdenko Petrinjak. Tada sam dobila i jedno pismo od dečkića iz Splita kojemu se moja pjesmama jako dopala, a napisala sam je na kajkavskom. Zaboravila sam kako se pjesmica zvala, a nadam se da je imaju negdje u arhivi i da ću je pronaći – kaže Zdenka.

Draga gošća

Gospođa Zdenka Petrinjak je uvijek naš dragi gost u vrtić, u biti niti nije više gost, već je postala dio našeg vrtića. Ona uvijek nekom prigodom, bilo to za Božić, bilo za Uskrs, za Dječji tjedan posjeti nas u vrtiću, donese djeci poklone koje sama izradi i često im priča priče kako je bilo u njezinom djetinjstvu. Djeca se čude kako je to bilo u njezino doba, a sada je drukčije. Ali njih to jako interesira. Mi smo svjedoci da oni uvijek otvorenih očiju i dobro načulenih ušiju prate što gospođa priča. Svi je već poznaju i vole – puna je riječi hvale za tetu Zdenku, ravnateljica vrtića Klementina Komorčec, koja se podsjetila da je teta Zdenka za prošli Božić sama kupila vunu i isplela 12 crvenih kapica. Tako da kad mališani zimi idu u šetnju oni nose te kapice i znaju čiji je to poklon –ispričala je ravnateljica. Pao je i novi dogovor oko organizacije igrokaza koji će teta Zdenka osmisliti za mališane, a već se dogovara i šivanje kostimića. -I vidjet ćete kakav će to tek igrokaz biti – puna planova najavila je teta Zdenka.