Kako se prave pobjednički kolači za koje je lentu osvojila ove godine na Babičinim kolačima, u svom nam je domu u Donjoj Stubici otkrila Mirica Sinković. Nakon 12 godina kontinuiranog sudjelovanja na ovoj manifestaciji te osvojena dva treća i jedno drugo mjesto, Mirica je konačno, kako kažu mnogi iz njezine sredine, osvojila pobjedničku lentu.

Primjerom služi mladima

Bila sam uzbuđena i iznenađena kad su odjednom spomenuli moje ime, ali i oduševljena i sretna. Sve ove godine natjecala sam se, ali nikada s isključivom namjerom da pobijedim, nego da primjerom služim mladima i da održimo tradiciju Zagorja. Želim da očvrsnemo kao Zagorci i pokažemo što imamo. Puno sam putovala i upoznala mnoga mjesta, ali nikada ne bih mijenjala Zagorje za bilo koje drugo mjesto na svijetu – ispričala nam je 72 – godišnja Mirica, koja je i prva Zagorka koja je s planinarima osvojila Mont Blanc, a aktivna je i u kulturno – umjetničkom društvo u Gornjoj Stubici te se bavi održavanjem vrta i voćnjaka. Kaže kako joj je najvažnije da su posjetitelji dobro reagirali, a djeca su bila oduševljena raznim motivima medenjaka, poput anđela, srčeka, zečića, leptira, zvončića, tratinčica i mnogih drugih. – Čak su me mnogi pitali mogu li i oni glasovati, što znači da su im se posebno dopali – dodala je ova baka, ponosna na svoja dva unuka i dvije unuke koje pokazuju interes za pečenjem kolača. Sretna je, kaže, kad se netko interesira za njezine recepte, baš kao što je ona od svoje majke i bake naučila praviti diganu gibanicu, štrudle, zlijevke i strepe.

Tajna imena

Uskrsne medenjake za ovo natjecanje pripremala je gotovo mjesec dana. Oktrila nam je kako ne voli raditi s vagama, više onako ''od oka''. – Ni jednog recepta se ne treba držati slijepo, domaćica mora sama procijeniti koliko tvrdo ili mekano treba zamijesiti tijesto – rekla je. A sama priprema tijesta za medenjake i pečenje nije komplicirano, kaže, no za ukrašavanje s puno detalja koje dugo traje, potrebno je mnogo strpljenja, volje i živaca, a glavni kušač za to je vrijeme bio suprug Franjo. Tajne u samoj pripremi nema, no zbog čega se zovu ''Ana'', otkrila nam je, pomalo samozatajno i sramežljivo.

– Na dosadašnjim natjecanjima orahov sam vijenac nazvala Apolonija po baki, vanjkušeke od vrganja posvetila sam suprugu Franji koji je ljubitelj vrganja, a sitne kolačiće lani sam nazvala po unuci Evi, koja me pitala kada ću kolače nazvati po njezinoj mami. Obećala sam joj da ću sljedeće godine i zato sam obećanje ispunila i medenjake nazvala ''Ana''. Svoje drage ljude nagradila sam tako da kolačima dajem njihova imena i izgleda da mi ta ljubav nosi sreću – kaže Mirica, dodavši kako ima dvije snahe koje jednako voli, iako je ispalo da se ovogodišnji kolači zovu po snahi Ani, pa će se možda već sljedeći zvati po drugoj snahi.

Uskrsni medenjaci ''Ana''

1 cijelo jaje

4 žlice šećera

4 žlice miljeka

2 žlice meda

2 žlice masti (krute)

1 mala žličica sode bikarbone

½ žličice cimeta

½ žličice klinčića ili anisa

Sastojke miješati drvenom kuhačom na laganoj vatri ili na pari da bude pjenasto, ohladiti i dodati 20 žlica glatkog brašna. Razmijesiti glatko tijesto. Pustiti 1 sat da odmara, zatim razvaljati na debljinu ½ cm, formirati modlicama kolačiće i premazati žutanjkom. Peći na 160 °C oko 20 minuta.

Ohlađene ukrasiti smjesom 1 bjelanjka (snijeg) i 4 žlice šećera u prahu.