Prethodni članak
Sljedeći članak

[VIDEO] 'Kad je bila kriza, muze su šutjele i nije bilo velike inspiracije, a sad već imam nekoliko djela na tematiku korone'

Razgovarali smo s poznatom umjetnicom, dr. art. Mirjanom Smolić u njezinom domu u Zaboku


Dr. art. Mirjana Smolić (rođ. Drempetić Hanžić) poznata je umjetnica, likovna edukatorica, ali i nastavnica u Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok gdje radi već 25 godina. Posjetili smo je u njezinom domu u Zaboku kako bismo je pitali što stvara u posljednje vrijeme, ali i da joj postavimo neka pitanja vezana uz inspiraciju i stvaralaštvo, njezin umjetnički put. Zanimljiva je crtica iz njezine biografije da je prvotno upisala arhitekturu.

 

- Arhitektura je najbliža likovnoj umjetnosti. Zapravo sam probala upisati Akademiju nakon gimnazijskog obrazovanja, ali nisam prošla prijamni ispit jer nije bilo dovoljno prakse u likovnom obrazovanju. Iako sam bila prva ispod crte, morala sam se odlučiti za neki srodni studij, pa sam otišla na prijamni na arhitekturu, položila i prvu godinu sam studirala na arhitekturi i pripremala se ponovno za Akademiju. Studij arhitekture je bilo odlično iskustvo o usvajanju prostora i vjerojatno sam se zbog toga odlučila za kiparstvo, tamo sam imala sjajne profesore. Zavoljela sam od likovnih predmeta nacrtnu geometriju, crtanje kod profesora Vanište, projektiranje, kao i teoretske predmete o arhitekturi. Tada su počelo uvoditi i digitalno programiranje. Nisam se vidjela da cijeli život radim u arhitektonskom studiju na projektima. Uvijek sam htjela svoj imaginarni svijet pretočiti u nešto vizualno i materijalno. Sljedeće godine sam se pripremila jako dobro, upisala Akademiju likovnih umjetnosti s jako visokim brojem bodova. Bilo mi je čak i žao napustiti arhitekturu jer mi je bila jako zanimljiva. Ali takva dva studija s obaveznim pohađanjem vježbi crtanja nisu se mogla studirati paralelno jer se nastava odvijala ujutro u isto vrijeme - objašnjava.

 

Kaže da je za studentske dane vežu lijepe uspomene, iako je to u početku bilo stresno razdoblje zbog Domovinskog rata te su česta bila bježanja u skloništa tijekom predavanja i ispita. Nakon prve godine odlučila sam se dalje za kiparstvo, rad s glinom, zavoljela skulpturu i oblikovanje u 3D prostour, kao i izradu portreta, aktova jer je potrebno usavršiti tehniku rada i upoznati anatomiju. Nakon ljudske figure, zavoljela sam animalizam, pojavila se ljubav prema konjima u pokretu i izražavanju instinkata kod životinja. Radila sam veliku skulpturu konja iz čijeg sam kalupa iskaširala i umnožavala konje u različitim tehnikama, napravila sam seriju slikoreljefa velikog formata. Bila sam aktivna i vrijedna studentica, pri kraju fakulteta imala sam veliku izložbu koja je dobro prihvaćena. Aktivno sam vodila i tribine s umjetnicima i Galeriju Studentskog centra, pa sam nagrađena i Rektorovom nagradom – priča nam i otkriva kako je oduvijek željela biti profesorica. Upravo zbog toga je izabrala Nastavnički odsjek na Akademiji likovnih umjetnosti.

 

Poučavanje

Malo je čudno bilo reći, ja želim biti umjetnica, pogotovo kiparica, jer ljudi u našoj sredini nekako razmišljaju 'Daj završi nešto normalno, zarađuj normalan kruh'. Ovako se budeš mučila, lakše je muškim umjetnicima jer umjetnice majke moraju odgajati djecu i nemaju vremena za neometan rad u ateljeu. Ako želiš, budi nastavnica, profesorica pa budeš usput radila i nešto svoje'. Tako je bilo i zato sam odabrala nastavnički smjer da mogu imati srodno zanimanje onome što volim raditi, predavati likovni u osnovnoj te potom u srednjoj školi – priča nam. - Tata je umirovljeni učitelj povijesti, voljela sam njegov stil predavanja u osnovnoj školi. Znao se našaliti, družiti i raditi ozbiljno. Imali smo sjajan rezultat na ondašnjem državnom natjecanju iz povijesti Šampionatu znanja, bila sam tada peta u Jugoslaviji iz povijesti. Bilo je još izvrsnih predmetnih učiteljica u osnovnoj školi u Gornjoj Stubici i profesora u Srednjoj školi u Zaboku. Bili su mi dobar primjer za odabir budućeg zanimanja 'Ovo mi se sviđa, ovako bi ja htjela biti i na takav način raditi'. Po prirodi sam smirena osoba i ono što volim želim približiti i svojim učenicima – objašnjava.

 

Djetinjstvo u seoskoj sredini

Priča da je od djetinjstva znala da će njezin put ići ka umjetničkim vodama. – Djetinjstvo u Gornjoj Stubici je odmalena stvaralo dobar poticaj za stvaranje umjetničkog senzibiliteta: nasljeđe folklora, jurjevskih i božićnih običaja, Kajkaviane u Dvorcu Golubovec, Dvorac Oršić, izleti s povijesnom grupom, život uz puno dvorište životinja i rada u prirodi. Stubički kraj je prelijepi kraj, pitoreskan, tu su brdašca, barokna crkva i Gupčeva lipa na jednom brdu, a spomenik Matiji Gupcu na drugome. Uvijek sam se radovala susretu s velikim šestmetarskim kipom Matije Gupca. Bila sam članica i likovne udruge Lira Lipa koja je primala mlade članove i amatere, slikali smo ispod Gupčeve lipe, a okupljao nas je učitelj likovnog odgoja Radmilo Mihajlović. Slikar po vokaciji, primijetio je da imam smisla za izražajnost i liniju i prepoznavanje karakternih osobina kod crtanja portreta. Dobivala sam nagrade na natječajima, govori, a ispričala nam je i zanimljivu crticu iz svojeg djetinjstva o pokojnoj baki Dragici koja joj je pravila konjiće od žutog korijena. – Žuti korijen je tvrđi i veći od mrkve i da se lijepo oblikovati nožićem. Ona je znala izrezati trodimenzionalni oblik konjića, glavu, četiri noge i rep. Pravi konjić. To mi je bila najinventivnija igra, ona me naučila to izrađivati. Sve me to oblikovalo i urezivalo se u moje centre za kreativno izražavanje, razvijao se afinitet i inteligencija za likovan rad. Utjecalo je na izbor mog sadašnjeg zanimanja – govori.

 

Likovna edukatorica

Ova nagrađivana umjetnica je likovna edukatorica, profesorica likovnog obrazovanja, mentorica u aktivu likovna umjetnost i dizajn. Iza sebe ima na desetke vođenja raznovrsnih radionica za razne uzraste. Zanimljiva priča stoji i iza toga.

– Sa stvaraonicom u vrtiću je prvi put krenulo kad je moja trogodišnja kćer Ema išla u vrtić, tada su djeca s tetama i svojom grupom posjećivala neke od roditelje na poslu da upoznaju različita zanimanja. Emina grupa je došla u posjet u moju umjetničku srednju školu, sadašnji ŠUDIGO, bili su naši gosti, radili su s glinom, pogledali reviju učeničkih kreacija, obišli radionice od krojačke do slikarske. Nakon toga me tadašnja ravnateljica Gordana Pavlinić pozvala da izradim program i počela sam jednom tjedno voditi stvaraonice na drugačiji suvremeniji artistički način za djecu u vrtiću koja imaju afinitet za likovno izražavanje. I za Haiku dan u Krapini posvećenom Dubravku Ivančanu, krapinskom pjesniku, vodila sam haiku radionice, pjesmu smo preoblikovali u likovnu impresiju akvarelom. U Tuheljskim toplicama me pozvala tadašnja direktorica Ivana Kolar i pokrenule smo dugogodišnje predivne umjetničke radionice Art&Spa; kreativne obiteljske radionice uz bazene, neki put u suradnji sa školom i vođenjem učenika da slikaju na štafelajima dok se ljudi kupaju i zabavljaju u Termama Tuhelj. To je već domena kulturnog turizma. Nakon toga sam uključena u Baltazar projekt naše Županije, osmišljavanje kreativnog rada s djecom s teškoćama u terapijske svrhe. Nakon toga su krenuli projekti iz Socijalnog fonda, POU Krapina me pozvalo da izradim programe radionice kiparstva i keramike za odrasle 54+, za umirovljenike i Udrugu distrofičara kako bi se rasteretili umjetnošću i art terapijom. Općina Hum na Sutli u borbi protiv Alzheimerove bolesti, Društvo Multiple skleroze, Dom za starije Vlatke Mrzljak također me pozivaju s vremena na vrijeme da osmislim radionice u glini i slikanju jer njihove članove kreativan rad opušta, pokazalo se da im je jako lijepo dok slikaju i modeliraju, da im brzo prođe vrijeme, a smiješak na njihovom licu otkriva kako se zaista uživa u stvaranju kada svoje radove pokažu na izložbi javnosti i prijateljima i kada si sa svojim radovima uljepšaju životni prostor. Umjetnost zaista ima pozitivan učinak na djecu i odrasle. Šteta što nema u školstvu više sati likovnog odgoja tjedno. Umjetnost potiče svestrani razvoj djeteta. Kreativnih procesi razvijaju misaone procese, pomažu i primijenjuju se u istraživanju i rješavanju problema općenito - naglašava.

 

Dnevni ritam u doba korona izolacije

Opisala nam je i rado svoj svakodnevni dan i dnevni ritam u novonastaloj izolaciji uzrokovanoj korona virusom. Majka je troje djece, Eme, Pavla i Krste. Krsto je sedmi razred osnovne škole, Pavao treći gimnazije, Ema je druga godina FER-a. - U normalno vrijeme, kad se moram spremati za nastavu, odvesti sinove u školu, dok je kćer na fakultetu, provodim barem sat vremena u atelijeru uz posao u školi i svakodnevne obaveze u kući, a vikendom puno više. Ponekad samo sjedim i razmišljam u ateljeu o svojim radovima i kako ću nešto oblikovati, sve je to isto proces stvaranja, proces koncentracije. Ponekad sve prepustim slučajnosti, tj. rukama da same kreiraju igru bojama i oblicima na platnu ili velikom papiru. Umjetnost nije hobi već poziv. Djela su produkt kreacije koji traje i treba se proživjeti – govori dok se nastavak razgovara nadovezuje i na situaciju s koronavirusom odnosno kako utječe na njezin umjetnički izražaj.

 

– Kako smo u kući, nastava svih troje djece i moja nastava u školi odvija se na daljinu iz našega doma. Potrebno je provoditi većinu dana za računalom, planirati i prilagoditi nastavno gradivo da se planirano ostvari na daljinu, potrebno je komunicirati s učenicima, dati povratnu informaciju. U početku borbe s nepoznatim virusom, u periodu tjeskobe i straha od zaraze nastalo je vrijeme stvaralačke krize. Postoji izreka „U ratu šute muze“, misli se na period kada je život ugrožen, u takvim periodima se ne razvija ni znanost ni umjetnost. Prilagođavali smo se na novi način rada i života. Nije bilo velike inspiracije. Onda mi je došao poziv likovne udruge Fortuna art da se pridružim izložbi na temu inspiracije koronavirusom i življenja u izolaciji. Izložba će biti predstavljena u Hrvatskoj i predviđeno je i u dalekom Dubaiju. Naslikala sam na platnu kako se osjećam u vrijeme korona karantene. Virus korone ima zapravo lijep oblik, kao kuglica s roščićima sliči cvijetu poput čička ili maslačka. Već dugo slikam zagorske brege sa stabalcima voćaka i drva ekspresivno poput kuglica nalik koroni, možda sam je intuitivno predvidjela, našalila se Mirjana. - Napravila sam zasad nekoliko slika inspiriranih koronom, simbolički prikazi traženja svjetla u nama samima i izlasku iz zatvorenog prostora kroz određeni okvir. Razmišljam i dalje i pripremam nova djela dok smo još u takvom načinu života i stvaranja - kaže Mirjana.

 

 

 

Još članaka iz "Lifestyle"

Facebook

Na autocesti A6 Rijeka-Zagreb uočena je životinja (srna) na čvoru OŠTROVICA. Molimo korisnike za dodatan oprez.  Zbog bure na Jadranskoj magistrali (DC8) između Novog Vinodolskog i Svete Marije Magdalene zabrana je prometa za autobuse n...

 
iz valute
u valutu

Tečajna lista služi isključivo u informativne svrhe i podliježe promjeni bez prethodne najave. Zagorje.com ne može jamčiti točnost tečajne liste koju koristi konverter. Prije provođenja stvarnih transakcija potrebno je provjeriti trenutni tečaj kod službene ustanove. Tečajna lista dohvaćena je prema online podacima Hrvatske narodne banke.

mojtv.hr - kompletan tv program