Iako su današnja djeca sve više ''vezana'' uz tehniku, a sve manje ih privlače zajedničke igre na otvorenom, još uvijek ima onih koji jedva dočekaju da zapadne snijeg pa da mogu uživati u zimskim radostima. Sedmogodišnjeg Denisa Klanjčića i njegovu 13 – godišnju sestru Danijelu, njihovu 10 – godišnju susjedu Petru Klanjčić i 11 – godišnjeg Ivana Tišljara zatekli smo na njihovom sanjkalištu u selu.

Sanjkanje nakon škole

Da su već pravi maheri u sanjkanju, pokazali su nam spuštajući se sanjkama ne samo ''po sjedećki'' nego i ''po ležećki'', a onda su nam djevojke, koje su bile malo hrabrije, ispričale kako se rado nađu sa susjedima i sanjkanju nakon škole. Iako su nam priznale da ipak više volje ljeto, uživaju i u zimskim radostima, a osim sanjkanja, rado se grudaju i prave snjegoviće. – Zima je, ali ne smeta nam to puno – rekle su cure, dodavši kako im roditelji često pričaju kako su po ovakvoj zimi pješice išli u školu, a onda se, poslije nastave, sanjkali na vrećama, jer sanjki nije bilo.

Skije od gacije

A da zimske radosti nisu samo za djecu, pokazao nam je i njihov susjed, Juraj Klanjčić, koji za svoje unuke obavezno napravi snjegovića. Kroz uspomene se vratio 50 godina unatrag, u vrijeme kada je bio desetogodišnjak.

Juraj Klanjčić

- Skupilo nas se i do 20 djece u selu. Zime su bile puno duže i bilo je više snijega. Televizora ni radija nismo imali, pa smo svaki dan, poslije škole, obavezno išli van. Tad još nismo imali sanjke, sanjkali smo se na drvenim koritima – ispričao nam je. Prve drvene sanjke bile su kućne radinosti, namazane ispod domaćim sapunom ili lojem, da bi brže išle, a poslije su se izrađivale i željezne. Prve skije djeca su izrađivala sama. – Od drva gacije. Raskolili smo drvo, napravili dvije daske, a onda ih smočili u kotlu u kojem se kuhala hrana za svinje, da bi se drvo svinulo i dobilo oblik skije. Pancerica nije bilo, imali smo obične škornje, koje smo za skije svezali kožnatim remenima ili drotom. Kad nije bilo škole, sanjkali smo se i skijali od jutra do mraka, nismo se dali v hižu niti da bi jeli. Bilo je tak zima i bili smo tak mokri da su nam se hlače smrznule, ali još nam nije bilo dosta – prisjetio se, dodavši kako su danas djeca ipak drugačija, radije su pred televizorom ili tipkaju po mobitelu i laptopu, a bilo bi bolje kada bi se družila vani i kad bi se kroz selo stalno čula neka graja.

Sanjkanje u Oroslavju

I vrtićevci iz Dječjeg vrtića Cvrkutići iz Oroslavja danas su odlično iskoristili zimske radosti sanjkajući se na brijegu pokraj vrtića. Sanjkali su se stariji vrtićevci s raznovrsnim vrstama sanjki. Dječeg veselja nije nedostajalo, a mališani su se složili kako zimskih radosti nikad dosta.