Baš se vozim Rađastanom u busu prema pakistanskoj granici gdje bum si, nadam se, sredil safari devom u pustinju jer je to u ovom kraju vrlo popularno. Dobil sam zadatak napisat članak pa si mislim kak je ovo idealan trenutak.
 
Indiju ili voliš ili ne!

Nakon skoro 3 tjedna boravka u Indiji trebal bi imat kaj za napisat al, vjerujete mi, to nije lako. Jedan indijac u Varanasiju mi je rekel : „Indiju ili voliš ili ne.  Ne postoji između. Ovdje si koliko? Tjedan dana? Ti onda možeš sad pisati o Indiji danima, što vjerojatno i radiš.. pitat ću te za 2 mjeseca dal si napisao članak.. jedva ćeš moć napisat 2 stranice. Ako ćeš bit ovdje preko godinu dana, ne samo da nećeš napisat 2 stranice, već ćeš bit toliko zbunjen da nećeš moć napisat jednu riječ!

Eto, to ti je Indija – mjesto gdje ljudi pišaju kroz prozor, pljuju na svakom koraku. Promet je u kaosu, sve je u kaosu. Nevjerojatno zar ne? Nakon moje zemlje ćeš otputovat u ostale zemlje. U svakoj od tih zemalja ćeš se osjećat sigurnije, čišće ali ne i bolje. U nekom periodu života ćeš reć – k vragu sve, idem opet u Indiju!“ 

Ovo je stvarno luda zemlja. Navikavanje na promet bez pravila, na ljude koji obavljaju nuždu na ulici, na svete krave i njihov izmet svakih desetak metara, na trgovce koji te doslovno vuku za rukav, na sirotinju koja te slijedi po  500 metara kako bi užicala koji rupi, na proces kupovine karata za vlak koji traje do 10 sati.

Tri tjedna kod boolivudskog glumca

Al' sad kada sam se naviknuo mogu reć da je Indija zemlja tisuću boja, tisuću kultura, religija sa vječito optimističnim, pristupačnim i nasmijanim ljudima.  Već sam prvi dan u Delhiju pronašao besplatan smještaj u indijskoj obitelji bez da sam ga tražio. Tamo sam upoznao boolivudskog glumca koji me pozvao k sebi doma u Himalaje na 3 tjedna, a ja to naravno nisam odbio. U Jaipuru sam upoznao 2 super lika iz Australije s kojima ću proslavit Novu godinu u Bombaju. 

U vlaku sam upoznao grupu Francuza s kojima ću proslavit Božić negdje na plaži u Goi. Kraj Taj Mahala u Agri sam imao pravo foto poziranje sa djevojkama koje sam upoznao u hostelu. U Pushkaru sam posjetio najsiromašniji dio grada te djeci dijelio bombone. Sve u svemu, puno anegdota za mali članak poput ovoga.

Opširni izvještaj na mom blogu na www.martinturk.com.