Da je veliki Matoš živ i da danas posjeti Lobor, jamačno ne bi bio oduševljen samo ljepotom krajolika. Zadržao bi se kod gostoljubivih Loboraca i osjetio kako je njihovo svakdanje življenje obogaćeno glazbom svojstvenom raznim naraštajima, od najmlađih do loborskih seniora. Gotovo nema obitelji u kojoj glazba nije prijateljica nekome od ukućana.

A Adanići su loborska glazbena dinastija! Najstariji Stjepan (53) vlasnik je caffea „Oliver“ u Zlataru u kojemu se u jutarnjim satima ,na „maloj crnoj“ ,okupljaju glazbeno „vudreni“  Loborci, posebice oni iz Vinipotoka. Dogovaraju se probe, nastupi, prepričavaju zgode, ali i druženja pri kleti, a uz vinsku se kaplju svira i pjeva. Štefek svira brač, još od osnovne škole, a ljubav prema tamburi prenio je i na sina Vida, Videka koji ga katkad o vikendu zamijeni u kafiću. Loborci  vole glazbu, kaže Štefek. - Kreneš  i više ne odustaješ. Zagrizeš! Kao i ribič, kad krene na ribičiju,  više ne odustaje - obrazlaže.

Zagrebački brucoš

Njegov je Videk brucoš na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, student prve godine tambure. Prva stručna glazbena  znanja u sviranju bisernice  stekao je u glasovitoj varaždinskoj Srednjoj glazbenoj školi, kod prof. Miodraga Paravinje. Na  njegovu ljubav prema tamburaškim instrumentima utjecali su otac Stjepan i njegov mlađi brat Dragutin. - Svirali su u orkestru, a mi klinci smo ih slušali i to nam se svidjelo, kao i društvo koje se okupljalo na probama. Jamačno je utjecao i moj učitelj glazbene kulture, Ivan Šarkanj, u loborskoj osnovnoj školi. A na studiju prof. Marko Blašković ukazao mi je što sve moram popraviti, čak neke stvari o kojima nisam znao da postoje – kaže.

Vrijeme privikavanja na život u metropoli je iza Videka. Snalazi se i za štednjakom u podstanarskoj  kuhinji, ali jedva čeka petak, pa vlakom do Zlatar Bistrice. O vikendu automobilom se odveze iz Lobora do svoje djevojke Ree u Međimurje, ljubavi  iz srednjoškolskih varaždinskih klupa koja studira solo pjevanje na osječkoj Akademiji za umjetnost i kulturu. Nedavno je, o vikendu, putovao vlakom u posjet joj u Osijek i kaže: 'Nikad više! Vlakom se iz Zagreba do Osijeka putuje šest sati. Neizdrživo!'. Videkovi su vikendi u novije vrijeme ispunjeni svirkom i „gažama“ s glazbenim pajdašima,  po dragome kraju. Društvo čine Loborec Miha Požgaj, varaždinski glazbeni maturant, koji svira prvu bisernicu i Ivan Ceboci, brač iz Petrove Gore koji živi u Sesvetama, a pridruže im se i pučkoškolci Adam i Anton, sinovi Marija, bratića Videkova oca Štefeka, koji jedini nije „glazbeno vudren“.

Adam je učenik sedmoga razreda zlatarske Osnovne škole „Ante Kovačića“ u kojoj je i njegov dvije godine mlađi brat Anton. Adam svira bisernicu, a Anton brač. U petak će sudjelovati na natjecanju u Novom Marofu. Četiri godine prijateljuje sa svojim instrumentom, a Adam pola godine više. On je i polaznik petoga razreda Osnovne glazbene škole pri OŠ Lobor, a u tajne instrumenta uveo ga je Nikola Šrajbek, sada učitelj gitare u Osnovnoj glazbenoj školi u Mariji Bistrici.

Veliki čovjek, veliki instrument

Svi naši sugovornici članovi su loborskoga orkestra „Črni Tomaši“, kojemu pripadaju i Dragutin Adanić (43) i njegov sin Karlo koji svira brač, a bisernicu kao student druge godine osječke Akademije. Dragutin radi u Ministarstvu unutarnjih poslova, Ravnateljstvu civilne  zaštite, Područni ured za zaštitu i spašavanje Varaždin, Služba civilne zaštite Krapina, kao voditelj smjene. Prima hitne pozive 112 i nedavno su obilježili  20 godina rada od uspostave toga  hitnog broja. Dragec je i predsjednik Vijeća općine Lobor, a u „Črnim Tomašima“ svira bas. Veliki čovjek, veliki instrument!

- Sve generacije koje pamtim bavile su se glazbom. Šezdesetih godina moj tata je sviral tenor bariton,  djed i  pradjed svirali su u limenoj glazbi. Naime, u njihovo doba svako je selo imalo svoju limenu glazbu, orkestar u Loboru, Vojnovcu, Markuš Brijegu… Ljubav prema tamburi usadio mi je pokojni prof. Stjepan Martinuš koji je vodio glazbenu sekciju u OŠ Lobor, čiji sam bio učenik i gdje sam naučio svirati bas. Kasnije bisernicu. Prije 15 godina naš loborski  KUD nije imao tamburašku sekciju, pa je tadašnji načelnik, Andrija Smetiško, inicirao njezino osnivanje.

Naši „Črni Tomaši“ u ovih 15 godina djelovanja dva su puta proglašeni najboljim koncertnim sastavom u Krapinsko - zagorskoj županiji. Prošle smo godine  koncertirali u Rovinju o Danu grada, iza nas su i gostovanja u Njemačkoj i Mađarskoj. Sviramo svugdje kamo nas pozovu ljudi dobre volje – kaže tata Dragec čiji sin Karlo u „Črnim Tomašima“ svira brač, a na osječkoj Akademiji drugu godinu bisernicu. U slavonskoj metropoli cijeli je glazbeni tim kajkavaca, među kojima i Karlova loborska prijateljica, Mihina sestra Lorena Požgaj, studentica na teoretskom odjelu Akademije. Zajednička im je poveznica varaždinska Glazbena škola.