Sve miriše, sve pršti od boja, a na tržnicama i u vrtovima sve je u punom jeku. No, iako djeluju bezopasno i superzdravo, voćke — posebice one sočne i slatke — nisu baš za "bezgranično grickanje". I voće, podsjetimo, nosi sa sobom priličnu dozu šećera, makar on bio prirodan, piše Klik.hr

Prema riječima nutricionistice dr. Veroslave Stanković, idealna dnevna količina voća ne bi trebala prelaziti 200 grama, što je sasvim dovoljno da pokrije potrebe za važnim mikronutrijentima i vlaknima. U slučaju da više volite cijeđene sokove, i tu treba paziti — do 150 ml dnevno je maksimum. Povrće je druga priča: ono je poželjno u većim količinama — barem četiri porcije ili 400 grama, jer je izuzetno siromašno šećerom, a bogato vlaknima i mineralima, prenosi Najžena.

Što se događa ako pretjeramo s unosom šećera iz voća?

Ako danima grickamo više voća nego što je preporučeno, može se dogoditi da se poremeti regulacija šećera u krvi. Povećana glikemija može s vremenom voditi prema prekomjernoj težini, inzulinskoj rezistenciji pa i dijabetesu tipa 2. Drugim riječima, ni prirodni šećer nije bezopasan kad ga ima previše.

Na što paziti?
A koje voće krije najviše šećera?  Na vrhu ljestvice šećernosti nalaze se šljive i grožđe. Iako su neodoljive, osobito u jesen, treba ih dozirati. Zanimljivo je da lubenica — iako vodena i osvježavajuća — ima viši glikemijski indeks od dinje, koja se čini slađom. Upravo zato, dinja ispada nešto bolji izbor jer ima i višu nutritivnu vrijednost.

Postoje i voćke koje se teže probavljaju, poput šljiva i krušaka, koje sadrže veću količinu vlakana. No to nije nužno loše — naprotiv, vlakna su korisna za crijeva, ali mogu izazvati nelagodu kod osjetljivijih osoba.

Za kraj, vrijedi istaknuti voće bogato antioksidansima: marelice, breskve, kupine, maline... Sve te šarene bobice i koštuničavo voće pomažu u zaštiti organizma od slobodnih radikala, jačanju imuniteta i očuvanju zdravlja na staničnoj razini. Jagode su već nestale s tržišta, ali zato bobičasto voće ljeti preuzima glavnu ulogu u borbi protiv oksidativnog stresa.

Dakle, neka ljeto bude u znaku voća i povrća, ali uz dozu svijesti – čak i ono što dolazi iz prirode zna pretjerati, ako mu mi to dopustimo.