Sporo trčanje, novi trend koji osvaja društvene mreže, potiče ljude da prihvate opušteniji pristup vježbanju. Ovaj način treniranja ne samo da naglašava izdržljivost i smanjuje rizik od ozljeda, već i čini trčanje pristupačnijom i društvenijom aktivnošću za sve, bez obzira na njihovu fizičku spremnost. Međutim, postavlja se pitanje pruža li ovakav trening zaista sve što je tijelu potrebno, navodi Health.com.

Popularizaciji ovog trenda pridonijela je TikTokerica Ariel Greenstein, koja je u videu podijelila svoje iskustvo s polumaratona, opisujući se kao "sporu trkačicu". Njezin videozapis zabilježio je preko milijun pregleda i izazvao je brojne reakcije. "Stvarno sam ponosna, osjećam se nevjerojatno ispunjeno i nisam mislila da je ovo moguće", izjavila je Greenstein nakon utrke. "Zato svima koji misle da ne mogu trčati poručujem – samo naprijed."

Sporo trčanje, u svojoj suštini, podrazumijeva upravo to – trčanje sporijim tempom, dajući si više vremena za prelazak željene udaljenosti. Cilj je da ova aktivnost bude dostupnija svima, bez obzira na dob, tjelesnu građu ili razinu kondicije. Pojam "sporo" pritom varira od osobe do osobe.

Todd Buckingham, doktor znanosti i profesor na Sveučilištu Grand Valley State, objašnjava da sporo trčanje podrazumijeva održavanje otkucaja srca ispod 70 posto maksimuma. Okvirnu procjenu maksimalnog broja otkucaja možete dobiti tako da od broja 220 oduzmete svoje godine.

Također, tijekom ovakvog trčanja trebali biste moći normalno razgovarati bez osjećaja nedostatka zraka. Prema njegovim riječima, sporiji tempo obično je oko 90 sekundi do dvije minute sporiji od vašeg prosječnog tempa, odnosno tempa koji možete održavati uz veći napor, prenosi Index. 

Alexandra Weissner, trenerica trčanja i suosnivačica kluba Brunch Running, to opisuje jednostavnije. "Sporo trčanje je tempo u kojem se osjećate ugodno. To je ritam koji vam djeluje lagano i koji možete održavati dulje vrijeme", objasnila je.

Osim što potiče uključivost i olakšava druženje, sporo trčanje donosi i niz koristi za fizičko zdravlje. Weissner naglašava da ovakav pristup ruši barijere. "Mnogi rekreativci željeli bi se nazivati trkačima, ali im svijet trčanja često nameće osjećaj da to nisu zbog svog tempa. Sporo trčanje svima otvara vrata", kaže ona.

Trening pritom postaje i društveniji. "Trčanje s prijateljima često nam pomaže da se još više zbližimo. To je prilika za razgovor o životu, snovima i ciljevima. Tako trčanje postaje zabavnije", objašnjava Weissner.

Kada je riječ o fizičkom zdravlju, sporo trčanje jedan je od načina za smanjenje rizika od ozljeda, tvrdi Buckingham. Forsiranje maksimalne brzine na svakom treningu nije održivo i ne ostavlja tijelu dovoljno vremena za oporavak. "Uvijek će biti onih koji se vode motom 'bez muke nema nauke', ali takvi će, nažalost, češće završiti s problemima nego s napretkom", upozorava.

Ako razmišljate o uvođenju više laganih treninga u svoj raspored, Buckingham ističe da su mane zaista rijetke. Ne morate strahovati da ćete zbog toga postati sporiji. Dapače, čak i elitni trkači većinu vremena treniraju sporijim tempom, dok brzi treninzi čine najviše 20 posto njihove tjedne kilometraže.

Onima koji su i dalje skeptični, Buckingham predlaže kombinaciju trčanja i hodanja. Pauze za hodanje pomažu u održavanju niskog broja otkucaja srca i sprječavaju prebrzo kretanje. "Možete to organizirati kako god vam najviše odgovara. Neki od mojih sportaša trče četiri minute pa hodaju jednu, i tako 30 minuta", kaže. "Tu strukturu možete prilagoditi sebi – mogućnosti su gotovo beskrajne."