Da su podravski goričanci i ljubitelji dobre kapljice uistinu pravi entuzijasti možete se uvjeriti ako vas put nanese prema Glogovcu, odnosno tamošnjem Velebitu, kako popularno nazivaju vinogradarski dio iznad kapelice. Naime, vozeći se klancima i uskim putevima mogli biste se naći na „Trgu žrtava gemišta“, nedavno oformljenom i službeno otvorenom prikladnom veselicom na bregu koji nosi naziv „veseljak“. Otkrio nam je to domaćin Saša Vujčić, autor ove zanimljive ideje, koja je postavljena ispred njegove klijeti, donosi Podravski list.

– Dobro došli na breg „veseljak“, poznat po zafrkanciji, druženju i dobrim zabavama. Zato smo ovaj breg prozvali „Trgom žrtava gemišta“, a posvećen je svima koji su se gore borili i pali od gemišteca, svete podravske kapljice. Znate kak’ to ide, nekim drugim žrtvama ide se pokloniti s vijencima, a mi bumo se tu poklonili s kanistrima i kupicama – dočekao nas je ovaj entuzijastični 35-godišnjak iz Koprivničkih Bregi. Kaže da je ideju o trgu vidio na internetu.

– Neki dečki iz zezancije su po Zagrebu vješali slike i na jednoj tabli je pisalo „Trg žrtava gemišta“. Odmah mi se upalila lampica, čekaj malo, ne budu oni to u Zagrebu imali, a mi tu ne, to nema nikakvog smisla. I ideju smo realizirali u djelo. Ništ bez gemišta i dobrih želja – naglasio je. Kako to red i nalaže, trg su svečano otvorili i dostojno ga proslavili, no za Sašu i njegovu ekipu nije to nikakva novost. Tamo provode gotovo svaki slobodni trenutak i dodaje da klijet danas nema svoju cijenu, iako ju je prije par godina skoro prodao.

– Već sam sve dogovoril s kupcem i dan prije nego kaj se trebala izvršiti primopredaja, sanjal sam dedu, od kojeg sam preuzel ove gorice. To je očito bil neki znak i predomislil sam se, odustal od prodaje i bila je to dobra odluka – napominje i dodaje da je on četvrta generacija koja brine o klijeti i okolišu. Nakon toga se maksimalno posvetio tome da sve dovede u red, što mu je pošlo za rukom. Naime, cijela klijet obiluje zanimljivim natpisima, poskočicama, anegdotama, detaljima i uspomenama koje vise po zidovima.

– Sve je delano iz gušta. Puno vremena provodim gore s društvom i nama je to kutak za opuštanje i druženje. U ljeto smo čak i bazen ogromni postavili van i uživali – priča nam i kaže fotografije. Odveo nas je i do podruma, koji je, kako i sam kaže, prava ljetna rezidencija. Okružen bačvama, foteljom, trosjedom, raznim natpisima i starinskim detaljima.

– Tu se ljeti hladimo, a i pogled je predivan, vidi se sve do Mađarske dok nema magle. Imamo i 10 goričkih zapovjedi, kojih se svi moraju držati, a uživamo u okusima graševine, rajnskog rizlinga, domaće crne katabe i mješanca. Po vino, inače, odlazim u Kutjevo, jer smo trsove prije par godina pokrčili. Puno je posla s tim, a ja jednostavno nisam imao vremena – pojasnio nam je Saša.

Odmah do njegove klijeti nalazi se i jedna stara, zidana od blata. Saša nam priča da je i ona u njegovu vlasništvu te da je zidana prije gotovo 130 godina, točnije 1895. godine.

– To je sad skladište, ali imam planove i za ovaj dio, kako klijet, koja je najstarija na cijelom bregu, ne bi pala u zaborav. Zanimljivo je to da nikad na njoj nije ništa rađeno, drži se, čak ni jedan črep nije s nje pal za vrijeme oluja. To je dokaz da vredi i zato razmišljam o restauriranju kako bi je stavio u funkciju – otkrio je za kraj svoj plan i potočil još jedan gemišt, svetu kapljicu koja je sad i službeno dobila svoj trg.