Rezbarenje drva je prava umjetnost, a malo je onih koji sve rade onako kako se nekad radilo – ručno. Upravo takvog jednog samoukog umjetnika pronašli smo u Galovcu Začretskom. Riječ je o Franji Lacku, samoukom rezbaratelju drva. U njegovoj smo radionici pronašli ručno rađene umjetnine, onakve kakve su naši stari imali u svojim kletima ili kakve su se nalazile u crkvama.

Stare alate naslijedio je od oca

Početak

– S rezbarenjem drva sam počeo preko susjeda, pokojnog Slavka Lacka koji je bio poznati zagorski umjetnik i živio je nedaleko mojeg doma. Davne 1984. napravili smo betlehem za crkvu u Svetom Križu Začretju i tako je sve počelo – počeo je svoju priču Franjo. Da možda ljubav prema drvu nije slučajna, govori i to što je Franjin otac bio stolar, a upravo je njegove stare alate naslijedio i nalaze se u njegovoj radionici. – Imam najveći hoblić rochbau koji je osnovni alat u rezbarenju drva i bez njega ne mogu raditi – objašnjava nam Franjo. U njegovoj radionici nema skupih novih strojeva. – Nemam novaca da kupim nove strojeve i to mi se jednostavno ne isplati – govori nam Franjo i dodaje kako je upravo čar u rezbarenju rad sa starim alatima i onako kako se radilo nekad.

U njegovoj radionici nema skupih strojeva

Motivi

U Franjinoj radionici može se naći svakvih radova i motiva. Tu su izrađeni okviri od više vrsta drveta, kipovi vjerskih motiva, satovi, natpisi za kleti. Nema onog što Franjo ne može i nema volju napraviti. – Najviše volim raditi vjerske motive. Sve što radim, radim za dušu, a najviše se ponosim s drvenim okvirom kojim bi želio uokviriti sliku Posljednje večere - ispričao nam je Franjo i dodao kako najposebnije mjesto u njegovom srcu ima portret njegove kćeri za čiju mu je izradu trebalo dva dana.

Franjo najviše voli raditi vjerske motive

– Još bih izdvojio i bistu Alojzija Stepinca koja je također za mene vrlo posebna, a čuvam ju u svojoj kući – dodao je Franjo.

Nema puno kupaca

Zanimalo nas je kako izgleda početak rada jedne umjetnine. – Morate obraditi dasku i ako morate, spojiti dijelove drveta. Napravom za prešanje drva stisnete drvo i ono takvo 'stoji' 24 sata i onda počnete s obradom. Ravnate sa 'šlajfericom', brusnim papirom itd. – objašnjava nam Franjo dok nam pokazuje kako izgleda izrada jednog djela. Razlog zašto se bavi rezbarenjem drva je jednostavan. – To je ljubav, ali jednostavno moram i nešto sa strane zaraditi – govori nam Franjo. On je, naime, u penziji dvije godine i prima onu minimalnu. Priznaje da mu nije lako i da ga često neke stvari oko rezbarenja drva znaju rastužiti. – Ne biste vjerovali, ali jedan mi je čovjek ponudio da nakon što on strojno obradi drvo, s dijetlom idem po tom njegovom radu kako bi izgledao autentičnije. Ja delam skoro sve ručno, a malo toga s pilom – rekao nam je Franjo i dodao kako za djela od drva danas ima jako malo kupaca. – Jako malo prodajem. Teško je raditi ovakav posel, a i po mojem mišljenju trebalo bi se učlaniti u neku od udruga jer je malo onih koje se bave ovakvim poslom – završava svoju priču Franjo. Ako vas ikad put odnese prema začretskom kraju, slobodno stanite u dvorište Franje Lacka. Obradovat će ga svaki zainteresirani, pa makar i oni koji ne namjeravaju kupiti, već samo pogledati njegove rukotvorine.

Bista Alojzija Stepinca