Jesen je vrijeme gljivarenja, uživanja, ali naravno, umjerenog, u plodovima koje nam daje priroda. Osim kestena, vrganji i razne gljive omiljeni su jesenski plodovi u kojima posebno uživaju pravi znalci. Jer, da biste ubrali jestive, kvalitetne i zdrave gljive, potrebno ih je dobro poznavati.

S jajima, u rižotima, gulašima i na razne načine uživamo u gljivama kojih su ove godine zbog pogodnih vremenskih prilika šume pune.

Ipak, jedna od najpopularnijih među njima svakako je sunčanica. odnosno, punim nazivom velika sunčanica. Zovu ju još i srndakuša, šugavica, kišobranara, suncobran ili parazolka.

Radi se o jestivoj gljivi, vrsne kakvoće, koja podsjeća na damski suncobran. Raste u ljeto i jesen, u svim svijetlim šumama, a možemo ju naći i u grmlju, živicama i uz puteve.

Klobuk je širok 10-30 cm, bijeli do sivosmeđi, u početku okruglast ili jajolik, kasnije postane otvoren i gotovo plosnat, s izraženim tamnim i tvrdim ispupčenjem u sredini. Cijeli je prekriven velikim, smeđim ljuskama koje se na rubu smanjuju.

Listići su bijeli, pod pritiskom posmeđe, jako su gusti, široki i mekani, te veoma malo odmaknuti od stručka. Stručak je bjelkast, ali gusto smeđe išaran valovitim prugama, valjkast, cjevasto šupalj, ali tvrd i žilav, vitak, dug i do 40 cm, debeo 1-2 cm.

U donjem dijelu je gomoljasto zadebljan, u gornjem dijelu ima deblji, pomični prsten s rastrganim rubom.

Meso klobuka je bijelo, na zraku postane ružičasto, mekano, vlaknasto, tanko, ugodnog mirisa i okusa, meso stručka i ispupčenja je tvrdo. Spore su eliptične, otrusina je bijela.

Vrlo je vodenasta, stoga se uglavnom priprema na jedan način, pohanjem.

Tako smo ju i mi pripremili, pa je iz ove vrlo skromne namirnice nastao bogat i ukusan tanjur. Uz pohanu sunčanicu pripremili smo integralnu rižu s povrćem i umak od vrhnja sa začinima, a vi ju možete poslužiti uz neke druge, vama drage priloge.

U slast!