Kad danas kažemo "večera", većina pomisli na pizzu, burger, salatu ili nešto "light". No nekad davno, u zagorskim kućama, večera je bila jednostavna, skromna i puna duše – moćica.

Moćica je jelo naših baka i djedova, nastalo iz potrebe, a ostalo u sjećanju kao simbol topline doma. U dubok tanjur se ulilo domaće vino, narezalo se kruha, posulo s malo šećera (ako ga je bilo) i to se jelo žlicom. Za neke je to bio desert, za druge prava večera.

Danas bi rijetki posegnuli za tanjurom vina i kruhom – mnogima bi to izgledalo neobično, možda i neugodno. Ali baš u toj jednostavnosti krije se čar: ništa se nije bacalo, sve se cijenilo, a okusi su se pamtili cijeli život.

Možda nećemo svi ponovno jesti moćicu, ali vrijedi se sjetiti:
naši su stari znali kako iz malo izvući puno – i u tanjuru, i u životu.