Foto: Pexels

Otvorite hladnjak i vidite pola posude jučerašnjeg ručka. Na radnoj plohi stoje dvije prezrele banane, u košari nekoliko jabuka koje više nisu savršene, a u hladnjaku je komad povrća koji nije dovoljno lijep da bi ga poslužili gostima.

I onda sve završi u smeću.

Problem je što se novac u kuhinji ne gubi samo kada kupujemo preskupe namirnice. Često ga doslovno bacamo zato što hranu ne iskoristimo na vrijeme.

Eurostat je za 2023. godinu procijenio da se u Europskoj uniji baci oko 130 kilograma hrane po stanovniku godišnje, pri čemu kućanstva stvaraju više od polovice ukupnog otpada od hrane – oko 69 kilograma po stanovniku.

Jedna od najčešćih pogrešaka nije u tome što kupujemo hranu, nego u tome što ne isplaniramo što ćemo napraviti s onim što nam već stoji u kuhinji.

Ostatak ručka nije smeće

Ovo je vjerojatno najlakši način da smanjite bacanje hrane.

Ostalo vam je pečeno meso? Ne mora sutra ponovno završiti na stolu u istom obliku.

Možete ga narezati i dodati tjestenini, riži ili povrću.

Ostala je kuhana tjestenina? Od nje se može napraviti zapečeno jelo, hladna salata ili jednostavan obrok iz tave.

Imate malo kuhanog krumpira? Umjesto da ga bacite, može postati osnova za popečke ili prilog uz drugo jelo.

Europska komisija među uzrocima bacanja hrane u kućanstvima posebno navodi nedovoljno planiranje obroka, nepravilno skladištenje i nedovoljno korištenje ostataka hrane.

Najskuplja je hrana koju kupimo, a ne pojedemo

To zvuči banalno, ali upravo tu nastaje problem.

Ako kupite kilogram voća i pojedete samo 700 grama, preostalih 300 grama nije besplatno. Platili ste ga, samo ga niste pojeli.

Ista stvar vrijedi za kruh, sir, povrće, meso, mliječne proizvode i gotovo sve što svakodnevno stavljamo u košaricu.

Zato nije loša navika jednom ili dvaput tjedno otvoriti hladnjak prije odlaska u trgovinu i pogledati što već imate.

Možda vam za večeru uopće ne treba nova kupnja.

Ne bacajte voće samo zato što više nije savršeno

Još jedna česta pogreška je bacanje voća i povrća čim više ne izgledaju kao iz trgovine.

Naborana jabuka nije isto što i pokvarena jabuka.

Prezrela banana može biti odlična za kolač, smoothie ili palačinke.

Rajčica koja je omekšala može završiti u umaku.

Ali ovdje treba povući jasnu granicu: ako je namirnica pljesniva, pokvarena ili ima neugodan miris i znakove kvarenja, ne treba je pokušavati „spasiti“.

Cilj nije jesti pokvarenu hranu. Cilj je ne bacati onu koja je još potpuno iskoristiva.

I ambalaža može biti dio problema

Ponekad nije problem samo u nama.

Europska komisija među čimbenicima koji pridonose bacanju hrane navodi i pakiranja koja je teško potpuno isprazniti ili su prevelika za potrebe kućanstva.

Zato prije nego što bacite bočicu umaka, staklenku namaza ili lončić nekog proizvoda, pogledajte je li doista prazna.

Ostatak iz staklenke može se, primjerice, pomiješati s malo vode ili drugog sastojka koji već ide u jelo i iskoristiti kao dio umaka – ovisno o proizvodu.

Ne radi se o tome da iz ambalaže treba strugati svaku zadnju mrvicu pod svaku cijenu. Radi se o tome da prije bacanja zastanemo dvije sekunde i pitamo se: mogu li ovo još iskoristiti?

Jedno jednostavno pravilo može napraviti veliku razliku

Pokušajte uvesti pravilo „prvo potroši ono što već imaš“.

Kada otvorite hladnjak, namirnice koje su najbliže isteku stavite naprijed. Ono što ste tek kupili ide iza.

Jednom tjedno napravite „čišćenje hladnjaka“ i od preostalih namirnica složite jedan obrok.

To može biti juha, varivo, tjestenina, rižoto, omlet ili nešto sasvim jednostavno.

Neće svaki takav obrok biti dostojan restorana. Ali cilj i nije restoran.

Cilj je da novac koji ste već potrošili na hranu ne završi u kanti za smeće.

A upravo tu mnogi od nas mogu napraviti najveću razliku – bez ikakve posebne dijete, aplikacije ili kompliciranog plana.