Tužne vijesti pogodile su hrvatsku novinarsku i sportsku scenu. U 62. godini preminuo je Dražen Pinević, dugogodišnji novinar i urednik Sportskih novosti, jutros u Zagrebu nakon kraće i teške bolesti. Cijelu karijeru u novinarstvu bio je posvećen sportu, a pratio je mnoge velike pobjede hrvatskih asova s terena, ponajprije one u rukometu, kojemu je bio najviše posvećen, piše Dnevno.hr.

Pinević je u Sportskim novostima bio od 1991. godine, a kroz desetljeća je pratio kakve uspjehe postižu hrvatski rukometaši, od starijih generacija do one sadašnje, vođene izborničkom rukom Dagura Sigurdssona. Izravno na mjestu događaja, najviše se pamti kako je izvještavao o hrvatskim uspjesima na šest Olimpijskih igara.

Bilo je to 2000. u Sydneyju, 2004. u Ateni, 2008. u Pekingu, 2012. u Londonu, 2016. u Riju de Janeiru 2016. i preklani u Parizu. Vidio je na tim natjecanjima i velike uspjehe hrvatskih rukometaša, koje je redovito pratio, bilo je to sa zlatom osvojenim 2004. u Ateni i broncom osam godina kasnije u Londonu…

Redovito je bio uz hrvatski rukomet, bilo da se radilo o klupskoj, bilo da se radilo o reprezentativnoj sceni, no Dražen Pinević pratio je i druge sportove. Kako su se u tužnom oproštaju prisjetile Sportske novosti, u fokusu su bili i atletika, streljaštvo, košarka, odbojka, nogomet, vaterpolo, a praćenje rukometa ipak će ostati u sjećanju kao najveća ostavština.

“Prije koji dan rekao nam je, ležeći u postelji: ‘Ma, samo da mi ova jedna ruka ozdravi, opet ću pisati.’ Ruke nisu ozdravile. Naš Pindra je zaspao”, pišu Sportske novosti u tužnom oproštaju, podsjećajući i da je Pinević nedavno, prije dva mjeseca, bio dobitnik jednog od više priznanja u svojoj karijeri, za komentar godine, na dodjeli nagrada Hrvatskog zbora sportskih novinara.

Uz praćenje velikih sportskih natjecanja, na domaćem terenu, na velikim rukometnim natjecanjima koje je ugostila Hrvatska, bavio se i vođenjem ‘press’ službe kako bi sve funkcioniralo po visokim očekivanjima, a zbog mnogih velikih pobjeda koje je vidio i o kojima je izvještavao, ostaje trag koji će se pamtiti, s obzirom na to da sve ostaje napisano…