Japanski dvornik (lat. Reynoutria japonica, ranije Fallopia japonica) invazivna je višegodišnja biljka podrijetlom iz istočne Azije. Naziva se još i slonovo uho ili magareća rabarbara, a mnogi ne znaju da je riječ o jednoj od najproblematičnijih biljaka na svijetu.

U Europu je donesena u 19. stoljeću kao ukrasna biljka, ali se vrlo brzo proširila i danas se smatra jednom od najproblematičnijih invazivnih vrsta na kontinentu.

Na području regije prvenstveno se uzgajala kao dekorativna vrsta u dvorištima, no zbog širenja i potiskivanja drugih biljaka često je iskapana i bacana na odlagališta otpada ili uz prometnice, piše Klix.

Ova biljka prepoznatljiva je po visokim, šupljim stabljikama koje podsjećaju na bambus, velikim srcolikim listovima i sitnim bijelim cvjetovima koji se pojavljuju krajem ljeta. Japanski dvornik može narasti i do tri metra visine, a posebno je opasan zbog iznimno snažnog i razgranatog podzemnog sustava korijenja – rizoma.

Zašto je ova biljka opasna?

Glavni problem japanskog dvornika je njegova agresivna sposobnost širenja. Biljka se razmnožava prvenstveno putem rizoma, a i najmanji komadić korijena može razviti novu biljku. Zbog toga se vrlo brzo širi uz rijeke, ceste, željezničke pruge i na zapuštenim zemljištima.

Osim što potiskuje domaće biljne vrste, japanski dvornik stvara guste i gotovo neprobojne kolonije. Time smanjuje bioraznolikost i mijenja prirodne ekosustave, jer lokalne biljke nemaju dovoljno svjetla i prostora za rast.

Njegov snažan korijen može uzrokovati i materijalnu štetu. Rizomi su sposobni probijati pukotine u asfaltu, betonu i temeljima objekata, što može dovesti do oštećenja infrastrukture poput cesta, zidova i zgrada. Upravo zbog toga je u mnogim europskim državama ova biljka zakonski regulirana, a njezino namjerno sađenje ili širenje može biti zabranjeno.

Teško uklanjanje

Uklanjanje japanskog dvornika dugotrajan je i zahtjevan proces. Jednostavno košenje ili čupanje obično nije dovoljno, jer i mali dijelovi rizoma koji ostanu u zemlji mogu ponovno izrasti. Najčešće se primjenjuje kombinacija mehaničkog uklanjanja i kontrolirane uporabe herbicida, a proces može trajati i više godina.

Zbog svega navedenog, stručnjaci upozoravaju da je važno pravodobno prepoznati ovu biljku i spriječiti njezino širenje.