Foto: Ilustracija

Kupus je simbol zime i domaćih okusa, ali mnogima svake godine kiseli kupus završi u – kanti za smeće. Naizgled savršene, velike i sjajne glavice na tržnici pretvaraju se u kašu čim krene fermentacija. Ako vam se to događa, razlog nije slučajan, najčešće je riječ o pogrešnoj sorti kupusa. Stručnjaci objašnjavaju kako izbjeći ovu grešku i koje sorte garantiraju uspjeh.

Na tržnici sve izgleda idilično, kupus se sjaji, glavice su čvrste i pravilne. No čim ga stavite u posudu, sve se raspadne. Mnogi domaćini godinama rade istu pogrešku ne znajući da nisu sve vrste kupusa prikladne za fermentaciju.

Sorte s tankim listovima i laganim glavicama koje brzo puštaju vodu obično su namijenjene svježoj konzumaciji, a ne kiseljenju. Takav kupus ne izdrži ni do prosinca, u vodi se pretvara u kašastu masu, a miris postaje neugodan i kiseo na krivi način.

Bez obzira na sortu, postoje zlatna pravila koja odlučuju hoće li kupus uspjeti ili propasti: Birajte čvrste i teške glavice, bez oštećenja. Ne kiseli kupus koji je bio smrznut. Sve mora biti potpuno potopljeno u vodi. Povremeno dodajte malo vinskog octa i uklanjajte pjenu s površine

Ako voda postane mutna, pojavi se sluz ili listovi otpadaju, proces je izgubljen, kupus se pokvario i više se ne može spasiti.

Kada sljedeći put kupujete kupus, nemojte se voditi samo izgledom. Pitajte prodavača za sortu, jer upravo ona određuje hoćete li u prosincu imati ukusan kiseli kupus ili neuspjeli pokušaj.

Pravi domaći kiseli kupus mora biti čvrst, aromatičan i otporan, baš kao što su to radile naše bake – bez previše tajni, ali s puno znanja i strpljenja. Nedavno smo pisali o tome kako jedna domaćica svake godine kiseli kupus na jedan način. Ona također savjetuje:

“Uvijek biram plosnati, zeleni kupus jer se pokazao najboljim za motanje sarmi. Njegovi su listovi široki, savitljivi i ne pucaju tijekom kuhanja, što ga čini idealnim izborom. Takav kupus daje najbolje rezultate i u ukusu i u teksturi”, piše Dnevno.hr.