Većina ljudi u svojoj okolini ima osobu koja može konzumirati obilne i raznolike obroke bez ikakvih promjena na vagi, dok drugi muku muče s kilogramima unatoč strogom režimu prehrane i redovitim treninzima. Znanost sve jasnije pokazuje kako iza ovih pojava stoji niz složenih bioloških mehanizama unutar organizma.

Bazalni metabolizam, odnosno energija nužna za održavanje vitalnih funkcija poput rada srca, disanja i tjelesne temperature, uvelike se razlikuje od čovjeka do čovjeka. Čak i kada su dvije osobe potpuno istih godina, visine i težine, razlika u njihovoj bazalnoj potrošnji može dosezati do trideset posto. U praksi to znači da pojedinac u mirovanju može prirodno trošiti između 400 i 600 kalorija više na dan, što stvara golemu razliku na godišnjoj razini i objašnjava zašto jednak jelovnik nema isti učinak na svakoga.

Također, veliku ulogu igra energija potrošena kroz svakodnevne aktivnosti koje ne spadaju u namjensku tjelovježbu, poznata pod nazivom NEAT. Taj pojam obuhvaća nesvjesne kretnje kao što su hodanje po kući, gestikulacija, nemirno sjedenje ili često mijenjanje položaja tijela. Takva spontana pokretljivost znatno varira među ljudima te može dramatično povećati ukupni dnevni utrošak kalorija.

Utjecaj hormona i genetike na apetit

Reakcija tijela na ugljikohidrate ovisi o inzulinu, hormonu koji regulira razinu glukoze u krvi. Ljudi s visokom inzulinskom osjetljivošću znatno učinkovitije pretvaraju šećer u energiju, dok kod smanjene osjetljivosti lakše dolazi do skladištenja masnih zaliha. Ovu stavku moguće je promijeniti zdravijim snom, smanjenjem stresa, kretanjem i unosom vlakana.

Regulacija osjećaja gladi dijelom je zapisana i u genetici, pri čemu varijacije u genu FTO snažno određuju doživljaj sitosti. Dok pojedinci zahvaljujući specifičnim neurokemijskim signalima u mozgu brže osjete da su siti, drugi se bore s pojačanim apetitom.

Metabolički tempo snažno diktira i rad štitnjače. Manjak njezinih hormona usporava trošenje energije, dok ih pojačano lučenje ubrzava. Važan faktor je i smeđe masno tkivo, čija se količina razlikuje od čovjeka do čovjeka, a koje umjesto zadržavanja masti aktivno troši kalorije kako bi stvaralo tjelesnu toplinu.

Uloga crijevnih bakterija i sna

Znanstvenici su u novijim istraživanjima otkrili da identičan obrok ne donosi isti broj apsorbiranih kalorija dvjema različitim osobama. Za to je odgovoran crijevni mikrobiom, budući da specifični mikroorganizmi iz probavnog trakta s različitom učinkovitošću izvlače energiju iz hrane. Na strukturu tih bakterija utječu povijest uzimanja antibiotika, stres, prehrana, ali i sam način rođenja.

Hormon stresa kortizol izravno potiče nakupljanje sala, ponajprije na trbuhu, dok nedostatak sna drastično narušava balans leptina i grelina koji upravljaju apetitom. Dovoljna je tek jedna noć s manje od šest sati odmora da bi se probudila pojačana žudnja za visokokaloričnim zalogajima.
Tijelo dodatno troši kalorije i tijekom same prerade hrane kroz proces termogeneze, na što odlazi između pet i petnaest posto unesenih kalorija. Pritom bjelančevine izazivaju najveći termički utjecaj, a masti najmanji, no i taj se proces razlikuje od organizma do organizma.

Što se može promijeniti vlastitim navikama

Iako su genetika i određene biološke predispozicije nepromjenjive, na mnoge se faktore može utjecati. Povećanje mišićne mase izravno ubrzava potrošnju kalorija u stanju mirovanja, dok se inzulinska osjetljivost uspješno optimizira boljim životnim navikama.

Spontana aktivnost može se podići sitnim koracima, primjerice šetnjom tijekom telefonskih poziva. U slučajevima kada se jave neobjašnjive i nagle promjene u težini ili kronična iscrpljenost, preporučljivo je potražiti savjet liječnika radi provjere rada štitnjače i cjelokupnog zdravstvenog stanja.

Tjelesna masa predstavlja odraz niza unutarnjih procesa, od brzine metabolizma do stanja crijevnih bakterija. Iz tog razloga, puka usporedba tuđeg i vlastitog tanjura zanemaruje činjenicu da svako tijelo funkcionira po potpuno jedinstvenim biološkim pravilima.