Petra Pavlović, 28-godišnjakinja iz Kupljenovog, nije uobičajena knjigovotkinja. Dok uživa u bilježenju financijskih transakcija, njeno srce kuca za nešto puno uzbudljivije - vožnju motora. U slobodno vrijeme, umjesto da se opusti uz kavu, Petra šiša pse u svom salonu kojeg je otvorila prije više od godinu dana. Njeno djetinjstvo u Tuheljskim Toplicama bilo je ispunjeno adrenalinom, vožnjom motora i kartingom, što je potaknulo njen vječni plamen za brzinom.

Avantura života

Prvi put kad je osjetila vjetar u kosi na motoru imala je samo deset godina, a od tada je njen život bio neodvojiv od  ljubimca na dva kotača. Od vožnje motocross motora do pohoda na stazu s ozbiljnijim biciklima, poput Aprillia RS 125 i Suzuki GSXR600, Petra je istraživala razne vrste motora, hrabro stremeći ka novim avanturama. - Prvi puta sam sjela na motor sa samo 10 godina i to je bio Tori cross. Kako su godine prolazile, s 13 godina sam prvi puta sjela na ozbiljan motor koji je tada bio nov iz tvornice, a to je bila Aprillia RS 125 i tu je ljubav postala još veća. Kako su me životni putevi odveli u drugim smjerovima, a dok sam stvarala karijeru kako bih si mogla priuštiti vlastiti motor, izgubila sam dosta godina i vremena, sve dok nisam upoznala dečka prije 6 godina koji također gaji veliku ljubav prema motorima. Zapravo, on mi je bio vjetar u leđa da si kupim vlastiti motor i krenem u avanturu života kako bismo se mogli zajedno voziti i kako bih mogla upoznati taj svijet u potpunosti – priča nam Petra.

Unatoč strastvenoj vezi s motorima, poslovni izazovi ponekad su je prisiljavali na žrtve. Nedavno je morala prodati svoj omiljeni Yamaha R6 kako bi financirala preseljenje svog salona za pse. I dok joj nedostaje svakog dana, Petra ne gubi nadu da će se uskoro ponovno okrenuti cestama.

- Na početku sam vozila motocross motore, a onda sam se prebacila na cestu jer mi je to ipak bilo privlačnije. Motori koje sam vozila do sada su Tori, Tomos APN, Kawasaki KX85, Suzuki RM-Z450, KTM SXF 450 , Aprillia RS 125, Yamaha FZ6N, Honda CB600F, Yamaha R6, Suzuki GSXR600, BMWS1000RR. Nažalost, trenutno sam bez svog ljubimca na dva kotača jer sam ga morala prodati iz poslovnih razloga. Imala sam preseljenje svog salona za pse kroz zimske praznike i tu je trebala određena svota novaca kako bih to sve uspjela uskladiti. Tužna sam svaki dan od kad nema moje R6, a ta Yamaha mi je bila omiljeni motor – dodaje. Zanimljivo je da Petra nije ni u jednom moto clubu, ali joj je izrazito važna udruga Moto Trip Croatia koja organizira ženske moto susrete po cijeloj Hrvatskoj, a kroz posljednje dvije godine, Petra je prisustvovala velikoj organizaciji ženskog moto susreta gdje su vozile defile u koloni sa 106 motoristica. - To je jedan prekrasan doživljaj! Ove godine ću svakako posjetiti Rab i susret motoristica koji se održava ovog vikenda u mjesecu svibnju. Prijavilo nas se 180 žena – ispričala nam je, a na pitanje je li nekad doživjela neko neugodno iskustvo ili se susrela sa stereotipima, kaže kako su je baš svi uvijek s oduševljenjem pratili. - Puno sam mjesta posjetila i prošla i nigdje još nisam doživjela bilo kakve osude, samo oduševljenje, pohvale i podršku – dodaje.

23.000 kilometara

Još je jedna zanimljivost da nikad nije sudjelovala na utrci premda joj je to velika želja. Kaže, problem su financije, a onda i nedostatak vremena. No, ljeto provodi na karting stazi Novi Marof jer tamo najbolje upoznaje motor u zavojima, kao i položaj tijela, a dobiva i osjećaj kako se s motorom nositi na nekim daljim rutama. Uz to, prišapnula nam je da iduće godine planira voziti trku na Grobniku. Od omiljenih destinacija za vožnju izdvaja ceste koje vode prema Jadranskom moru ili prema Zagorju. U tri je sezone prošla 23.000 kilometara po cijeloj Hrvatskoj. Autoceste izbjegava, vozi isključivo starom cestom prema moru jer, kaže, lijepa je priroda, nema gužvi, ima lijepih zavoja i mjesta gdje se može stati u bilo koje vrijeme. - Vožnja motorom po autocesti meni osobno nije ni vožnja, motoru se moraš prilagoditi i davati mu ljubav za kakvu je stvoren, a to je vožnja po zavojima i po lijepim destinacijama daleko od gužve, grada i brzih cesta. Mjesto na koje se vraćam svake godine je otok Pašman. Veže me za njega posebna cesta, posebni trenuci i nezaboravan pad 2021. Nekako uvijek biram otok za istraživanje, jer možeš otkriti svakakve uvale, mirna i prekrasna mjesta što ako si s motorom ne stvara apsolutno nikakav problem, ideš gdje hoćeš. Također, destinacija koju biram je dvorac Trakošćan, sve je puno zelenila, cesta je puna zavoja i na novo je napravljena – ispričala nam je Petra pa se prisjetila pada kojeg je spomenula.

Život na silu

- Imala sam pad s motora 2021. godine na otoku Pašmanu. Taj pad me naučio da bez zaštitne opreme ne sjedam na motor ni do najbližeg dućana. Sjećam se, bio je to drugi dan prije nego smo se trebali vraćati za Zaprešić s ljetovanja. Nakon dva tjedna vožnje i napravljenih 2.000 kilometara pala je kiša i automatskom reakcijom sam napravila grešku stiščući prvu kočnicu dok je kiša padala. Volan me odnio, motor je proklizao i pao mi na nogu. Imala sam površinske ogrebotine, a desna noga je zadobila malo jače ozljede, no digla sam se na noge i za dva dana tako ranjena i s bolovima dovezla i sebe i motor nazad kući. To je bilo moje najbolnije putovanje s mora, ali nakon nekoliko tjedana ponovno sam sjela na motor i nastavila redati kilometre – kaže nam naša simpatična sugovornica dodajući kako osjećaj slobode, nagibi u zavoju koji su toliko niski da se čini kao da ćeš dotaknuti tlo, ne može upropastiti ni ozljeda.

- Ja kada stavim kacigu na glavu za mene ne postoji ništa drugo osim zvuka motora i slobode. To je jednostavno neki drugi svijet koji ne možeš objasniti nekome tko nikad nije vozio, to je ljubav dvaju svjetova, to je neopisiv osjećaj, pogotovo kad nešto voliš svim svojim bićem. Moj život bez motora je samo život na silu. Mene ne vesele ženske stvari poput shoppinga, manikure, pedikure... Posvećujem se poslu i salonu, ali koliko god voljela pse i koliko god postoje neke druge stvari koje bi barem djelomično zamijenile motor ništa nije dovoljno da bi srce bilo ispunjeno kao kad sjednem na dva kotača. Nadam se da ću uskoro dovesti novu ljubav u svoja četiri zida, a danas sutra, tko zna, možda i stanem na startnu poziciju i krenem u utrke života – opisuje Petra koja osim što je posebna u svakom pogledu, izrazito je oprezna u prometu.

Umjetnost

- Nakon svih tih prijeđenih kilometara i svega što sam prošla, u glavi moraš u biti 100 posto, jer ako nisi, nisi ni dovoljno dobro spreman reagirati na situacije koje se događaju. Vozači automobila su jako neoprezni, ja iz iskustva govorim da se ne vozim brzo i ne jurim kad sam na cesti pa imam dovoljno vremena za reagirati na neke situacije kao što su skretanje bez žmigavaca, uključivanje na cestu bez gledanja, naglo kočenje, tipkanje po mobitelu, skretanje u suprotnu traku... Moja vožnja motorom nije ni na koga utjecala loše niti sam nekoga vodila u krivom smjeru. Sve moje cure koje voze sa mnom su također za to da sam ja uvijek u koloni prva i da budem njihova vodilja na putovanjima. Nevjerojatno je da možeš nešto što nema dušu, nešto što su prozvali najopasnijim voljeti više od života i bez apsolutno ikakvog straha sjesti na motor i voziti se. Vožnja motora je kao umjetnost, radiš nešto što osjećaš iznutra – kaže nam Petra i za kraj šalje baš lijepu poruku:

- Bez obzira kamo vas život odvede i koliko god morate gurati druge stvari ispred svojih želja, nikad nemojte zaboraviti tko ste i što je ono što uistinu volite i za što živite. Nikada nije kasno za ostvariti snove i nikada nije kasno krenuti u nove avanture života, upoznavati svijet i prekrasna mjesta koja su nam poklonjena na dlanu. Cijela moja unutrašnjost živi za trenutke, trenutke koji mirišu na benzin i čuju se kao motor.