Svakog 24. lipnja Katolička crkva slavi svetkovinu Rođenja svetog Ivana Krstitelja, stoga imendan slave svi koji nose inačicu imena Ivan, imena kojeg noši najviše Hrvata u Hrvatskoj. U jednoj od svojih poznatih propovijedi sveti Augustin Hiponski (354.-430.) govori o tom slavlju: “Crkva slavi Ivanovo rođenje kao nešto sveto i on je jedini od svetaca čije se rođenje slavi.”

Tako je biskup Hipona ponovio drevno uvjerenje Crkve o Ivanu Krstitelju: njegovo rođenje predstavlja prekretnicu u povijesti spasenja. Augustin objašnjava zašto: “Ivan postaje poput razdjelnice između dva zavjeta, staroga i novoga. O tome svjedoči i sam Gospodin kad kaže: Zakon i Proroci doprše do Ivana.”

Uobičajeno je da se svetac slavi na dan njegove smrti. Ovo zato što se smatra da je to dan u koji ulazi u nebo; odnosno njegovo rođenje za život vječni. Međutim, slučaj Krstitelja je poseban jer su sve milosti koje je primio bile jedinstvene i izvanredne: bio je posvećen od utrobe, kada su se Elizabeta, njegova majka i Djevica Marija susrele, licem u lice, obje u stanju dobre nade.

Bio je prorok kao nitko drugi jer je s iznimnom blizinom navijestio dolazak Mesije, “utirući put” Otkupitelju; i što sam ga imao priliku istaknuti izravno iz gomile, pripadnika izabranog naroda.

U prvom poglavlju Evanđelja po svetom Luki govori se kako Zaharija, židovski svećenik oženjen Elizabetom, Marijinom rođakinjom, nije mogao imati djece jer mu je žena bila nerotkinja i stara. Tada mu se s desne strane oltara ukazuje anđeo Gabrijel i govori mu da će njegova žena imati sina koji će biti preteča Mesije, a koji će se zvati ‘Ivan’. Nažalost, Zaharija je, svladan strahom, sumnjao da je sve to moguće, a kao pouku i potvrdu da je najava došla od Boga – Zaharija je tražio ‘znak’ – šutio je “dok se sve ne ispuni”.

Jednom kada se anđeo Gabrijel ukazao Djevici Mariji kako bi joj najavio da će ona biti majka Spasitelja, Ella, ‘milosti puna’, saznavši da je njezina rođakinja Elizabeta trudna, krenula je vidjeti je i ponuditi joj pomoć sve do rodi joj se dijete To dijete, rođeno od žene koja je nazvana nerotkinja, bio je Ivan, “glas koji viče u pustinji”, čovjek koji će pripremiti put Mesiji. Ivan Krstitelj će se roditi šest mjeseci prije Isusa.

S tridesetak godina, Ivan se povukao u pustinju gdje se molitvom i pokorom pripremao za poslanje koje mu je Bog povjerio – pripraviti put Gospodinu. Njegovo propovijedanje bilo je silovito, ali istinito, pa su ga ljudi rado slušali i dolazili k njemu po savjet, krštenje i riječ ohrabrenja.

Isus je za njega rekao: “Zaista, kažem vam, među rođenima od žene nema većega od Ivana Krstitelja.” (Mt 11,11)

Kralj Herod je u to vrijeme živio s Herodijadom, ženom svoga brata, što je Ivan javno i bez straha osudio. Zbog toga je Herodijada, preko svoje kćeri Salome, nagovorila Heroda da Ivana pogubi. Ivan Krstitelj je tako oko tridesete godine završio svoj život mučeničkom smrću – odrubljena mu je glava, piše Dnevno.hr.