Travanj je vrhunac sezone zanimljive, no zanemarene proljetnice čije je razvijene listove i cvjetove vjerojatno najbolje brati sada želite li ih u najvećoj mjeri iskoristiti u ljekovite svrhe. Govorimo o plućnjaku, samonikloj biljci koja cvjeta među prvima - cvatnja počinje već u ožujku i traje do lipnja - i daje obilje nektara za pčele i druge kukce. Osim njih, vrijednosti plućnjaka davno su prepoznali i ljudi.

Zbog ljekovitih svojstava posebno je bio cijenjen u Srednjem vijeku, no s vremenom je zanimanje za njega palo i počelo se pomalo buditi tek nedavno. Najpoznatije je njegovo iscjeljujuće djelovanje kod bolesti pluća, a primjenjuje se i kod problema u probavnom i urinarnom traktu, kod zadržavanja vode, kao pomoć u zarastanju rana i kod drugih tegoba, no znanost kaže kako nema uvjerljivih dokaza koji bi poduprli takvu primjenu, piše Jutarnji.

Je li sličnost slučajna

Neki tvrde da se plućnjak počeo koristiti za liječenje pluća samo zbog sličnosti s njima, zbog koje je, uostalom, i dobio ime. Tu su sličnost primijetili svi, pa je latinski naziv za ovu biljku Pulmonaria officinalis, engleski lungwort, talijanski polmonaria itd. Očituje se u nježno dlakavim i blago srcolikim tamnozelenim listovima sa svjetlijim pjegama što podsjeća na izgled bolesnih pluća, no te pjege nisu smjernica za ljekovito djelovanje biljke, piše botaničarka Katherine Wagner-Reiss, nego zračni džepovi neposredno ispod površine lista koji mogu služiti za hlađenje lista. I cvjetovi, koji mogu biti od bijele, preko ružičaste, do modroljubičaste boje, imaju sličnosti s plućnim tkivom - boja im varira ovisno o stupnju razvoja, budući da se nakon oplodnje mijenja pH vrijednost unutar cvijeta, što se uspoređuje s promjenama boje pluća ovisno o razini kisika u njima.

Kada pomaže

No, osim što nosi obilježja pluća, plućnjak se u narodnoj medicini pokazao korisnim u liječenju različitih plućnih tegoba. Listovi sadrže velike količine vitamina C i željeza, kao i silicija, minerala koji podržava strukturu različitih tkiva te alantoina, tvari koja aktivira stanični rast i potiče regeneraciju kože. Alantoin je prisutan i u gavezu i boražini, plućnjakovim rođacima. Zbog takvog sastava plućnjak je, navodi se, vrlo učinkovit kod kašlja i promuklosti, hripavca, kroničnog bronhitisa, upale pluća, astme, upale sluznice u ustima i želucu, a nekada se koristio i u liječenju tuberkuloze. Blago je adstringentan pa može biti koristan kod proljeva. Izvana se može koristiti za ispiranje rana i za obloge te kao melem za hemoroide.

Kako se koristi

Mladi listovi plućnjaka mogu se jesti sirovi i kuhani, a pripremaju se na salatu ili kao špinat. Ljekovitima se smatraju nadzemni dijelovi biljke koji se nakon branja suše. Plućnjak se najčešće upotrebljava kao čaj ili dio čajne mješavine, a najjednostavniji recept glasi: stavite plućnjak u vruću vodu i ostavite 15 minuta - dobit ćete svijetli, mirisni čaj izrazite arome koji se može piti i grgljati.

Prema pateru Juri Marčinkoviću (Božja biljna ljekarna, Školska knjiga, 2001.), koji se posvetio liječenju biljem, čaj treba pripremiti ovako: dvije čajne žličice plućnjaka preliti s 1/4 litre kipuće vode i nakon deset minuta procijediti i zasladiti medom. Pije se tri puta dnevno po jedna šalica kao lijek kod oboljenja dišnih organa. Za liječenje mokraćnog mjehura čaj se pije nezaslađen, a takav se i grglja kod upale grla. Pater Marčinković naveo je da se kura s plućnjakom može provoditi najdulje osam dana.

Može vam krasiti vrt

Plućnjak pripada porodici boražinovki, često samoniklo raste po šumama cijele Europe, od Sredozemlja do Rusije, a osim što je priznat u tradicionalnoj medicini, cijene ga i vrtlari, zbog posebnog izgleda - kako cvijeće kroz razvoj mijenja boju, tako ova zeljasta biljka istodobno može imati raznobojne cvjetove. Uostalom, rano cvate, dok ostale biljke još spavaju, pa će vrt rano zabljesnuti u bojama, a i pjegavi listovi imaju šarma. Uspijeva u sjeni, a njegovi su cvjetovi pravi mamac za oprašivače - pčele, bumbare i leptire. Jednom kad se primi, plućnjak zahtijeva minimalnu brigu, jer otporan je na većinu nametnika i bolesti, a u određenoj mjeri tolerira i sušu.