Srednjovjekovne svečanosti i viteški turniri koji nas kroz kostime, plesove, pjesme i prikaz života i borbi vitezova vraćaju daleko u prošlost nisu popularni samo u Hrvatskoj, već se održavaju po cijelome svijetu, gdje plijene pozornost i starih i mladih. No, nisu turniri vitezova i njihovi dvoboji uvijek samo dobro uvježbane koreografije. Mnoge nekoreografirane borbe zahtijevaju vještinu, iskustvo i dobru pripremu, ali, mogli bismo reći, i talent. Stoga su entuzijazam sudionika i interes publike za full kontakt borbe u oklopu iznjedrili brojna natjecanja i prvenstva upravo u mnogim srednjovjekovnim disciplinama u kojima se sudionici u oklopima bore nekim srednjovjekovnim oružjem.

Deset godina srednjeg vijeka

Ljubitelj i naš zagorski prvak u ovakvim borbama je 29 – godišnji Matija Pavrlišak iz Pile u Stubičkim Toplicama, član Družbe vitezova zlatnog kaleža. Po zanimanju CNC – operater, Matija veliku većinu svog slobodnog vremena daje upravo Družbi, organiziranju njihovih događanja i gostovanjima po turnirima u Hrvatskoj i inozemstvu. Nakon deset godina bavljenja srednjim vijekom naučio je pucati iz luka, kako napuniti top i pucati iz njega, scensko mačevanje... No, ono zbog čega je Matija poseban jest da je vrsni borac u full kontakt borbama.

– Mislim da je ovo samo sljedeća stepenica na koju se mogu popeti. – Od malih nogu sam volio priče o vitezovima, a s 18 godina sam doznao da postoji u Stubici udruga koja se bavi srednjim vijekom i tako je sve počelo – započeo je svoju priču Matija, koji se bori u disciplini oružje na motki, borba jedan na jedan. – Cilj je protivniku zadati čim više udaraca u zadanom vremenu, odnosno minuti i pol. Nisu dozvoljeni udarci u prepone i ubodi, a oružje mora biti tupo i ne smije imati zašiljene završetke. Također je dozvoljeno hrvanje i razni zahvati – pojasnio nam je.

Opasan hobi

Priznaje nam Matija da to baš i nije tako bezazleni ''sport''. – Borci moraju biti u punom oklopu i imati tupa oružja. Hobi je dosta opasan jer, iako smo obučeni ''do zuba'' događaju se ozljede, ali za sad sam još čitav. Bilo je par ozljeda, ali ništa jako opasno – kaže Matija, koji je dosad sudjelovao na mnogim natjecanjima. – Ne znam im ni broj. No najvažnija su mi bila u Poljskoj, Grunwald te u Češkoj, Libušin, gdje sam sudjelovao u masovnim bitkama, zatim u Svetom Ivanu Zelini gdje sam osvoio drugo mjesto u disciplini 5 na 5, na Memorijalnom turniru Zlatko Mirt Medo IV u Donjoj Stubici gdje sam osvojio drugo mjesto u borbi sa dugim mačevima te sam dva puta u Mađarskoj osvojio prvo mjesto u disciplini oružje na motki – ponosan je Matija, dodavši kako su natjecanja jako posjećena, a kandidati se prijavljuju iz okolnih zemalja ako je turnir manjeg karaktera, a ako je neki veći, poput Bitke nacija, onda dolaze ekipe iz cijeloga svijeta. Iako kaže da mu nakon posla i ovog hobija nažalost ostane malo slobodnog vremena koje može provesti s prijateljima i dragim osobama, Matija ima za svoj hobi i dalje velike ciljeve, a to je sudjelovanje upravo u Bitki nacija koja se održava druge godine u svibnju u Srbiji. Dotad mu još ima puno treninga i priprema, a mi mu želimo da s tog svjetskog prvenstva u zagorje donese još koju medalju.