Iako je posjet toaletu prirodan dio ljudske fiziologije, o toj se temi rijetko otvoreno govori, što često dovodi do usvajanja nezdravih navika. Jedna od najčešćih je odgađanje velike nužde, što može imati ozbiljne posljedice na zdravlje, upozoravaju stručnjaci.

Liječnik Wylie je za Metro pojasnio kako zadržavanje stolice utječe na tijelo. Objasnio je da kada stolica ostaje u crijevima dulje nego što bi trebala, iz nje se apsorbira više tekućine. To rezultira tvrđom, sušom stolicom koju je teže izbaciti. Posljedice mogu biti zatvor, naprezanje tijekom pražnjenja crijeva, nelagoda u trbuhu, nadutost i osjećaj nepotpunog pražnjenja.

Osim navedenih neugodnih simptoma, liječnik Wylie upozorava i na ozbiljnije komplikacije. U težim slučajevima može doći do impakcije, stanja u kojem stolica postane toliko tvrda i velika da se ne može izbaciti bez medicinske intervencije.

Ako ste razvili naviku odgađanja nužde, vjerojatno ćete se morati naprezati kada je napokon pokušate obaviti. Takvo naprezanje povećava pritisak u trbušnoj šupljini i oko anusa, što može potaknuti razvoj hemoroida i analnih fisura, odnosno malih pukotina na sluznici analnog otvora, istaknuo je Wylie.

Slična upozorenja iznio je i australski gastroenterolog, profesor Peter Katelaris. On je za news.com.au objasnio da neki ljudi očekuju da će obaviti veliku nuždu u određeno vrijeme, primjerice nakon doručka, prije posla. Zatim dugo sjede na zahodu, čekajući da se nešto dogodi.

Pretjerano naprezanje može uzrokovati bolne fisure na koži anusa te neugodne hemoroide koji izazivaju svrbež. Kod starijih osoba, naprezanje može dovesti do naglog porasta krvnog tlaka, što u nekim slučajevima može biti okidač za srčani ili moždani udar.

Profesor Katelaris podsjeća da "naša tijela nisu strojevi" i naglašava da nije potrebno brinuti ako nemate stolicu svaki dan. Ono što je normalno za jednu osobu, ne mora biti i za drugu. Općenito, većina odraslih ima stolicu od tri puta dnevno do tri puta tjedno, pojasnio je.

Za održavanje redovite probave, Katelaris savjetuje uravnoteženu prehranu s kontroliranim porcijama, cjelovitim namirnicama i što manjim unosom ultra-prerađene hrane. Također naglašava važnost dovoljnog unosa tekućine za hidrataciju i redovitu tjelesnu aktivnost.

Međutim, ako primijetite bilo kakve neobične i trajne promjene u pražnjenju crijeva, preporučuje se posjet liječniku opće prakse.