Mikroplastika je tema o kojoj se posljednjih godina priča sve više i to s razlogom. Kako su brojna istraživanja potvrdila, mikroplastika u organima nije neobična pojava. Još 2017. su belgijski znanstvenici objavili da osobe koje često jedu morske plodove mogu unijeti do 11.000 čestica plastike godišnje konzumirajući npr. dagnje.

Do sada su znanstvenici već razumjeli da se plastika neprestano fragmentira u okolišu, raspadajući se tijekom vremena u vlakna čak manja od vlasi ljudske kose – čestice toliko sitne da lako postaju dio zraka koji udišemo.

Mikroplastika se nalazi u soli, pivu, svježem voću i povrću te u vodi za piće, piše National Geographic. Čestice u zraku mogu obići cijeli svijet u samo nekoliko dana i padati iz atmosfere poput kiše. Istraživačke ekspedicije koje broje mikroplastiku u oceanima došle su do zapanjujućih brojki, koje se s vremenom samo povećavaju jer svake godine tone plastičnog otpada dospijevaju u oceane i raspadaju se, donosi N1.

Prema procjeni japanskih znanstvenika sa Sveučilišta Kyushu iz 2021. godine, u gornjim slojevima svjetskih oceana nalazi se 24,4 bilijuna čestica mikroplastike – što je ekvivalent otprilike 30 milijardi boca vode od pola litre. Tako su pristigla i istraživanja koja su dokazala da je pronađena mikroplastika u testisima.

Ovo otkriće moglo bi biti usko vezano s plodnošću trenutnih i budućih muškaraca, pa se stoga dotiče i pitanja očuvanja čovječanstva. Znanstvenici i čitava zajednica upozoravaju kako bi pojava mikroplastike u testistima mogla biti povezana s padom broja spermija kod muškaraca.

Mikroplastika u testisima i plodnost

Jedno od istraživanja po pitanju mikroplastike u testisima provedeno je na muškarcima i psima. Istraživači su analizirali 23 ljudska testisa te 47 testisa kućnih pasa i u svim uzorcima otkrili mikroplastiku. Ovi podaci su poražavajući.

Ljudski testisi korišteni u studiji bili su konzervirani, što je onemogućilo mjerenje broja spermija. No, kod pasa je primijećena korelacija između veće kontaminacije polivinil-kloridom (PVC) i nižeg broja spermija. Iako je utvrđena povezanost, potvrđeno je kako su ipak potrebna daljnja istraživanja kako bi se dokazala izravna uzročno-posljedična veza.

“U početku sam sumnjao da mikroplastika može prodrijeti u reproduktivni sustav”, rekao je prof. Xiaozhong Yu sa Sveučilišta New Mexico. “Kad sam dobio rezultate za pse, bio sam iznenađen. Još više sam se iznenadio kad sam vidio rezultate za ljude”.

Testisi analizirani u studiji potječu iz obdukcija provedenih 2016. godine, s ispitanicima u dobi od 16 do 88 godina. Yu upozorava da bi utjecaj na mlađe generacije mogao biti još izraženiji jer je danas plastika prisutnija nego ikad.

Pad broja spermija kod muškaraca bilježi se desetljećima, a mnoge studije krive kemijsko onečišćenje, uključujući pesticide. Druga studija, iz Kine iz 2023. godine pronašla je mikroplastiku u šest ljudskih testisa i 30 uzoraka sjemena. Istraživanja su proveli i na miševima, a pokusi su pokazali da mikroplastika može smanjiti broj spermija te uzrokovati hormonske poremećaje i abnormalnosti.

Mikroplastika je ranije pronađena u ljudskoj krvi, posteljicama i majčinu mlijeku, što ukazuje na njezinu sveprisutnost u ljudskom tijelu. Iako su zdravstvene posljedice još uvijek nepoznate, laboratorijske studije pokazale su da mikroplastika može uzrokovati oštećenja stanica.

Vrste plastike u testisima

Koncentracija mikroplastike u ljudskim testisima bila je gotovo tri puta viša nego u psećima. Podaci pokazuju da je u ljudskim testisima 330 mikrograma po gramu tkiva u odnosu na 123 mikrograma kod pasa. Najčešće pronađeni polimer bio je polietilen (PE), koji se koristi u plastičnim vrećicama i bocama, dok je drugi najčešći bio PVC – također vrlo često korišten materijal. Za PVC i polieten već je dugo dobro poznato kako mogu utjecati na oštećenja u ljudskom organizmu.

“PVC može oslobađati mnoge kemikalije koje ometaju spermatogenezu i sadržava spojeve koji narušavaju hormonsku ravnotežu”, rekao je prof. Xiaozhong Yu.

Kako mikroplastika ulazi u testise?

Znanstvenici još uvijek istražuju mehanizme kojima se pojavljuje mikroplastika u testisima. Prof. Matthew Campen sa Sveučilišta New Mexico smatra da bi mikroplastika mogla “putovati” kroz probavni sustav, vezana uz sitne masne čestice koje se metaboliziraju i raspoređuju po tijelu.

Mikroplastika za sebe može vezati razne toksine kojima pomaže da se brže i lakše apsorbiraju u organizmu. Sve to može dovesti do dodatnih oštećenja stanica.

Moguće je i da mikroplastika izaziva upalne procese i oksidativni stres, što bi moglo dugoročno utjecati na plodnost. Dr. Sarah Krzastek, urologinja sa Sveučilišta Virginia Commonwealth, kaže: “Ovo je vjerojatno još jedan komadić slagalice koja objašnjava pad muške plodnosti tijekom godina zbog sve veće izloženosti štetnim tvarima iz okoliša.”

Ovo su još neke negativne posljedice mikroplastike u testisima:

– fizičke iritacije tkiva

– apsorpcija toksina koji uzrokuju razna oštećenja

– stvaranje upalnog odgovora imuniteta

– oštećenje tkiva

– povećanje oksidativnog stresa i potenciranje oštećenja stanica

– poremećaji crijevne mikrobiote

– dolazak mikroplastike do jetre, srca i mozga

Iako sva ova istraživanja ne dokazuju direktno da mikroplastika u testisima izravno uzrokuje neplodnost, otkrića su izrazito zabrinjavajuća te su potrebna daljnja istraživanja.