Kupnja automobila s više od 200.000 kilometara mnoge vozače automatski odbija, no broj na instrumentnoj ploči ne mora sam po sebi značiti da je automobil pri kraju životnog vijeka. Mnogo je važnije kako je održavan, gdje je vozio i - je li ispod poklopca dizelski ili benzinski motor.

Posebno zanimljiva postaje usporedba kada rabljeni automobil ima 150.000, 180.000 ili više od 200.000 kilometara. Upravo tada kod modernih dizelaša na naplatu mogu doći dijelovi koji njihovo održavanje čine znatno skupljim.

Stručnjaci australskog Elite Motorsa upozoravaju da kod rabljenog dizelaša koji se približava granici između 150.000 i 180.000 kilometara treba početi računati na mogućnost budućih troškova povezanih s DPF-om i turbopunjačem.

To ne znači da je dizelski motor nakon toliko kilometara loš izbor.

Naprotiv, dobro održavan dizel koji je većinu života proveo na otvorenoj cesti može biti u boljem stanju od automobila s mnogo manjom kilometražom koji je godinama vozio samo kratke gradske relacije.

Dizelski motori konstruirani su za velika opterećenja i mogu prijeći vrlo velike kilometraže. Problem kod modernih dizelaša često nisu osnovni dijelovi motora, nego sustavi koji ga okružuju.

DPF, EGR, turbopunjač, visokotlačna pumpa, injektori, dvomaseni zamašnjak te kod novijih automobila AdBlue sustav samo su neke od komponenti čiji popravak može biti skup.

Slovački Autobazar upozorava da se upravo oko granice od 200.000 kilometara kod mnogih modernih dizelaša povećava vjerojatnost da će neki od tih dijelova biti pri kraju predviđenog životnog vijeka.

Posebno je rizično ako ne postoji uredna servisna dokumentacija iz koje se može utvrditi što je već mijenjano.

Primjerice, kupovina povoljnog dizelaša s 210.000 kilometara može izgledati kao odličan posao, ali ako ubrzo slijede problemi s DPF-om, turbom ili ubrizgavanjem, račun vrlo brzo može poništiti svu početnu uštedu.

Benzinski automobili u pravilu imaju manje skupih komponenti povezanih s dizelskim sustavom obrade ispušnih plinova. Zbog toga stručnjaci Elite Motorsa smatraju da je benzinac općenito manje rizičan izbor među rabljenim automobilima s velikom kilometražom.

Dobro održavan benzinski automobil pritom bez problema može prijeći 200.000 kilometara.

No ni ovdje nema univerzalnog pravila.

Moderni turbobenzinci s izravnim ubrizgavanjem mogu imati vlastite skupe probleme, od turbopunjača i injektora do lanaca razvoda i nakupljanja naslaga ugljika.

Zato tvrdnja da je svaki benzinac jednostavan i jeftin za održavanje više ne vrijedi kao kod starijih atmosferskih motora.

Dizelaš sa 180.000 kilometara koji je gotovo cijeli život vozio autocestom, redovito je servisiran i ima dokumentiranu povijest može biti sigurnija kupnja od benzinca sa 100.000 kilometara koji je zanemarivan.

Kod dizela je posebno važno utvrditi kako je automobil korišten. Kratke gradske vožnje nisu idealne za DPF jer se motor često ne zagrije dovoljno za pravilnu regeneraciju filtra.

Zbog toga automobil s relativno malom kilometražom nije automatski u boljem stanju.

Ako automobil kupujete prvenstveno za grad, kratke relacije i ne radite mnogo kilometara godišnje, benzinac je u pravilu sigurniji izbor.

Ako često vozite autocestom, radite veliku godišnju kilometražu i pronađete dizelaša s potpuno provjerljivom servisnom poviješću, 200.000 kilometara samo po sebi ne mora biti razlog da ga odbacite.

Prije kupnje posebno treba provjeriti servisnu povijest, stanje razvoda, turbine, sustava ubrizgavanja, DPF-a i EGR-a kod dizelaša, odnosno specifične slabe točke konkretnog benzinskog motora.

Kod automobila s 200.000 kilometara mnogo važnije pitanje od 'dizel ili benzinac?' zato glasi: Kako je tih 200.000 kilometara napravljeno?