Dolaskom hladnijih dana i prvim mirisom dima iz dimnjaka, znamo da počinje jedno od najdražih godišnjih razdoblja - sezona sarme. Ovo tradicionalno jelo nezaobilazno je u zimskim mjesecima, a posebno se priprema za Novu godinu. No, mnogi je počinju kuhati već početkom studenoga, za blagdan Svih svetih, kad se u loncima ponovno zavrti dobro poznata aroma kiselog kupusa i mesa, piše Index. 

Prve su se sarme pripremale još prije tri tisuće godina

Sarma se u Hrvatskoj najčešće priprema s mljevenim mesom, uglavnom svinjetinom ili miješanim mesom, koje se pomiješa s rižom te zamota u list ukiseljenog kupusa. Ime ovog jela potječe od turske riječi "sarma", što znači zamotano, dok srodno jelo pod nazivom "dolma" na turskom znači punjeno.

Iako mnogi sarme smatraju isključivo našim specijalitetom, povijest ovog jela seže daleko prije nego što je stigla na naše prostore. Prve su se sarmice, odnosno dolme, pripremale još prije tri tisuće godina u Armeniji, i to od mesa zamotanog u lišće vinove loze.

Putem Osmanskog Carstva jelo se proširilo cijelim svijetom, pa danas različite varijante sarme možemo pronaći od Indije i Alžira pa sve do Balkana, a zanimljivo je da je UNESCO 2017. godine proglasio sarmu nematerijalnom kulturnom baštinom Azerbajdžana, što dovoljno govori o njezinoj dugoj i bogatoj povijesti.

Sarma u svijetu

Sarma u drugim zemljama ima brojna lica. U Turskoj se često priprema bez mesa, s lišćem vinove loze ili blitve. U Grčkoj je poznata kao jelo s lozinim listovima, dok se u Bugarskoj i Rumunjskoj koristi svježi bijeli kupus. Na Balkanu je omiljena pečena sarma, popularna u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji.

Sarme se razlikuju po vrsti mesa, začinima i dodacima - negdje se koristi bulgur umjesto riže, a ponegdje se u umak dodaju suhe šljive ili višnje radi posebne arome. Bez obzira na sve varijacije, nama je ipak najdraža ona domaća, klasična sarma koja se krčka u velikom loncu i koja je, kako se kaže, najbolja drugi dan.