Foto: Zagorje.com/Željko Slunjski

Subotnja večer, proteklog vikenda, za supružnike Vericu i Franju Kostanjevečki iz Vižanovca bit će za pamćenje !S razlogom. Na slavlju okupili su se najmiliji, članovi obitelji i prijatelji, jer samo se jednom slavi 65 godina sretnoga bračnog zajedništva. Godišnjice braka svake godine predstavljaju i podrazumijevaju određenu vrstu „slavlja“ radi uspješnog i sretnog zajedničkog života u braku. 

Postoje tradicionalni nazivi bračnih pirova. Supružnici Kostanjevečki u subotu su obilježili  „željezni“, a prije pet godina proslavili su „dijamantni“ pir.  

-Je, i 67 godina ljubavi – nadopunjuje vitalna 87 godišnja slavljenica, čiji je suprug njezin vršnjak. Zagledali su se jedno u drugo u njihovu selu .

-On je mene prvi zapazil. Nekak smo se odmah zbližili i zavoljeli. Onda je moral iti u vojsku, pa kad se vrnul svadba je bila na brzinu. On je moja prva i zadnja ljubav – kaže gospođa Verica, a Franjo nadopunjuje :

-Prvo sam primijetio njezinu ljepotu i osjetio dobrotu. Dve smo godine „hodali“. Kad sam došel z vojske župnik Rudek Sviben vjenčal nas je u belečkoj crkvi sv. Marije Snježne.

U braku je rođeno dvoje djece, kćer Barica koja živi u Donjoj Batini i sin  Stjepan koji je u Vižanovcu. Verica i Franjo baka su i djed Martine i Petre, Baričinih kćeri, te dvojice unuka, Stjepanovih sinova,  Marija i Nikole, a imaju i praunuke.

O svojem braku kažu „ako smo si koju reč rekli,  ali nismo se svadili ni srdili“. Franjo je pekar po zanimanju. Bio je i građevinski radnik, ali mirovinu je 1993. dočekao u pekarnici Čakovečkih mlinova u Konjščini. 

U kući, spominje supruga Verica, nije bio zahtjevan, posebice ne što se jela tiče. Voli čušpajze. No, kak se razbolil i dobil šećer, počela sam više paziti kaj kuham.

-Godine rade svoje. Osjećam ih, kak ne. Prek zime smo kod kćeri, a kad zatopli budemo se vrnuli u Vižanovec. Volim puno spavati. Nastojim se držati reda. Pušil sam 58 godina, ali sam prestal- spominje Franjo sretno okružen dragim licima na proslavi bračne obljetnice.

Verica predstavlja nekoliko svojih prijateljica, Anku, Zdenku, Mirjanu i Vesnu iz Belca, s kojima pjeva na nedjeljnim misama u belečkoj crkvi.