Na prvi pogled, Ranč Navajo u Andraševcu mogao bi biti samo još jedno mjesto na koje ćete doći na izlet, nahraniti životinju, pomaziti neku od pitomih stanovnika i nakratko zaboraviti na svakodnevicu. No, kada malo duže ostanete na ranču, postane jasno da iza svega ne stoji samo ideja o zanimljivoj turističkoj ponudi. Iza ograde, nastambi, igrališta i životinja krije se jedna sasvim obiteljska priča, ona o roditeljima koji su slijedili interes svoje djece i s vremenom od njega napravili način života.

Djevojčica koja voli životinje

U zelenilu Andraševca, nedaleko od Oroslavja, Petra i Mario Halapir sa svojom djecom Leonom i Lucianom posljednjih su godina stvarali mjesto koje danas okuplja domaće i egzotične životinje, ali i ljude koji ih žele upoznati izbliza. Ranč je otvoren za posjetitelje u travnju, no njegova priča počela je mnogo ranije. I, zanimljivo, nije počela velikim poslovnim planom, nego jednom djevojčicom koja je jednostavno jako voljela životinje.

FOTOGALERIJU POGLEDAJTE OVDJE.

- Sve je krenulo s našom kćeri. Ona je pokazala interes za životinje od najranije dobi pa smo nabavili mačke, pse, onda zamorce, hrčke. Kada je malo porasla pokazala je interes za veće životinje, pa smo krenuli s konjima, magarcima, kokicama, ljamama i tako smo, korak po kora, došli do svega ovoga. Ranč je otvoren ove godine, iako smo imali viziju o tome već i prije, ali je trebalo vremena - priča nam Petra Halapir.

Zajedničke snage

A do toga nije bilo jednostavno doći, jer Ranč Navajo nije nastao preko noći, niti je obitelj samo uredila prostor i dovela životinje. Velik dio onoga što danas ondje vidimo napravili su sami. Mario se bavi građevinom i ima svoju pilanu, pa su njegove vještine bile velika pomoć u stvaranju cijelog prostora, a pomagali su i prijatelji.

- Jako je težak put zato jer ima jako puno ulaganja, pogotovo ako želite da su životinje dobro zbrinute i da im je stvarno lijepo tu gdje jesu. Imamo sreće da se muž bavi građevinom, ima i svoju pilanu i vješt je u tim radovima, tako da sve ovo što je stvoreno, stvoreno je od nas samih i pomoći prijatelja. Tim zajedničkim snagama uspjeli smo napraviti sve ovo – govori Petra.

I upravo je to možda najlakše primijetiti kada se čovjek prošeta rančem. Nema osjećaja da je riječ o prostoru napravljenom samo da bi se životinje pokazale posjetiteljima. Svaka životinja ima svoj prostor, svoje potrebe, svoje ime, karakter i navike koje obitelj dobro poznaje.

70 životinja 

Na ranču danas živi 70 životinja. Tu su smještene koze, ovce, mula, magarci, ljame, papige, mini klokani, svisci, ali i zečevi, činčile, zamorci, tvorovi, konji, krava... Dio životinja boravi u otvorenim ispustima i nastambama, dok su manje životinje smještene u zatvorenom prostoru. Konji imaju svoj veliki ispust, a preko vikenda su dostupni i posjetiteljima koji žele ostvariti neposredniji kontakt sa životinjama. Jer upravo je kontakt ono što Halapiri žele ponuditi.

FOTOGALERIJU POGLEDAJTE OVDJE.

- Ranč ima otvoreni dio sa životinjama koji imaju svoj ispust i svoje nastambe. Tu su smještene kozice, ovce, mula, magarci, ljame, papige, mini klokani, svisci... U štali su nam zečevi, činčile, zamorci, tvorovi i tamo je dio koji je namijenjen za konje i ove veće životinje, iako su konji uglavnom u ispustu. Preko vikenda budu u boksevima da ih dječica i odrasli mogu vidjeti, dotaknuti, doživjeti tu interakciju pa i jahati – objašnjava Petra.

Boravak među posjetiteljima

Posebno je važno da životinje koje mogu slobodno boraviti među ljudima i budu dio tog prostora.

- Imamo i ovaj dio sa životinjicama koje su slobodne na ranču. To su uglavnom manje životinjice koje su bezopasne, evo na primjer ljama, kozice, ovčice, magarčić. Kada nam dođu posjetitelji mogu stvarno doživjeti pravi kontakt sa životinjama – kaže nam i pritom posebno naglašava da su životinje pitome u što smo se i sami uvjerili. One veće ipak su odvojene kada bi njihova veličina i nespretnost mogle predstavljati problem, osobito među malom djecom.

Neobična obitelj

A kada Petra počne pričati o svojim životinjama, vrlo brzo postane jasno da ih ne doživljava kao stanovnike ranča, nego kao članove jedne velike, pomalo neobične obitelji.

- Oni su kao ljudi. Svaka životinja ima svoj karakter, svaka je posebna po nečemu. Od naše Đurđice ljame koja je jako elegantna i uvijek je nekako fina do Bože kozlića koji je uvijek za nestašluke... Koza Milica voli češkanje po obrazima i to samo po obrazima, a kada je prestanete češkati krene bosti jer želi još. Imamo našeg ovna Janka koji odmalena provodi vrijeme s ljamama i odlučio je sam živjeti s njima, tako da ja vjerujem da on misli da je ljama – govori nam Petra kroz smijeh. Tu je i Bjelkica, krava koja je odrasla uz konje pa, kaže Petra, pokušava oponašati njihove kretnje kada oni krenu galopirati. - Onda imamo one jako nestašne poput magarca Mage i ovna Purgija. Purgi voli doći djeci iza leđa pa ih gurkati, a dječica se prestraše. Mago već sad pomalo nije svjestan svoje veličine, a isto se voli igrati d djecom i trčkarati s njima, pa i to dječicu zna prestrašiti. Zbog toga često moraju ići u boks na hlađenje – dodaje Petra.

Sloboda djece, neopterećenost roditelja

U toj priči o imenima, karakterima i malim nestašlucima zapravo se najbolje vidi što je Ranč Navajo. Nije zamišljen kao mjesto na kojem ćete samo gledati životinje kroz ogradu. Ovdje ih upoznajete, hranite, dodirujete i slušate priče o njima. I nije slučajno što su upravo djeca u središtu cijele ideje. Petra i Mario, naime, dobro znaju koliko roditeljima ponekad može biti teško pronaći mjesto na kojem će djeca biti slobodna, a odrasli se istodobno moći opustiti.

- Bilo nam je važno da na naš ranč mogu doći roditelji s djecom, a da ne moraju brinuti o tome da li ide auto, da li nekom smetaju, da li smeta buka. Nama je uvijek, kad su djeca bila mala, bio problem kamo otići s djecom, a da to nije restoran ili kafić. Ovo je savršeno mjesto gdje djeca mogu biti slobodna, a roditelji opušteni – kaže Petra.

FOTOGALERIJU POGLEDAJTE OVDJE.

Na ranču zato postoji i prostor za igru, a roditelji mogu boraviti na terasi. Djeca se mogu igrati i trčkarati, a cijeli je prostor dovoljno izdvojen od prometa da roditelji mogu odahnuti. I dok su životinje možda ono zbog čega ljudi prvi put dolaze, obitelj je ono što cijelu priču drži na okupu.

Svi k'o jedan

Petra i Mario nisu sami u svemu tome. Njihova kći Leona danas ima 15 godina i želi upisati srednju veterinarsku škole. Na ranču je najviše vezana uz konje, a Petra kroz smijeh priznaje da o njima zna puno više od svojih roditelja.

- Ona zna sve o konjima, mi kao mama i tata ne znamo ništa, mislim stvarno ne znamo u odnosu na nju, tako da je ona taj dio preuzela skroz na sebe – kaže Petra. Sin Luciano ima 11 godina i više ga privlače građevinski radovi i održavanje, ali i on sudjeluje u životu ranča: - On voli pokazivati životinje kad dođu dječica, onda on vadi iz kaveza i svakome nešto ispriča o životinjici. I tako svatko ima svoj dio posla. A posla, kaže Petra, ima puno.

- Radni dan traje cijeli dan, od jutra do mraka. Najteže je vikendima kada se budimo već u 5, 6, 7, ovisi kakve su nam obaveze, pa dok pripremimo sve za naše posjetitelje do 8, 9 sati, a onda opet druga tura hranjena, pospremanja, čišćenja... Bude naporno, ali smo uporni, imamo želju, imamo volju – ističe Petra. 

Danas se, kaže, sve više prebacuju prema ranču. Suprug još radi građevinu, ona se bavi administracijom, ali sve manje vremena ostaje za poslove izvan ovog obiteljskog projekta. Jer životinje ne poznaju radno vrijeme: - Da, ostane jako, jako malo vremena za privatan život i za poslovni život izvan ovoga. Imamo puno životinjica, svaka od njih traži svoje, od prehrane do brige.

FOTOGALERIJU POGLEDAJTE OVDJE.

Ali kada se na kraju sve zbroji, razlog zbog kojeg i dalje nastavljaju nije teško pronaći. Na pitanje koliko im znači to što cijela obitelj sudjeluje i međusobno si pomaže, Petra odgovara jednostavno:

- Ima dana kad smo umorni, ali uglavnom smo tu svi k'o jedan. Svatko zna svoje zaduženje i svi uživamo u tome. Volimo to jer da ne uživamo i ne volimo, ne bi opstalo, ne bi to išlo bez ljubavi.

Obitelj, zemlja, životinje, rad

Uz sve to, obitelj se bavi i poljoprivredom te proizvodi hranu za svoje životinje. Razmišljaju i o novim sadržajima. Petra zasad ne želi otkrivati sve planove jer, kako kaže, ne voli najavljivati nešto što se možda neće ostvariti, ali ideja ne nedostaje. No, jedna od njih posebno je zanimljiva: ljetni kamp za djecu u kojem bi mali polaznici mogli upoznati nešto od života na selu, brinuti o životinjama, sudjelovati u berbi kukuruza, vidjeti plastenik i vrt.

Upravo je tu i najzanimljiviji dio cijele priče o Ranču Navajo. Iako na prvi pogled djeluje kao mjesto na kojemu egzotične životinje privlače pažnju, njegova je priča zapravo duboko vezana uz ono vrlo domaće, obitelj, zemlju, rad i životinje. Kada se maknu ljame, klokani, magarci, konji, koze i sve ono zbog čega će posjetitelji zastati i izvaditi mobitel, ostaje jedna obitelj koja je od dječje ljubavi prema životinjama napravila zajednički projekt. Projekt koji još nije gotov i za koji Petra kaže da je tek na početku. A možda je baš zato zanimljiv. Jer u Andraševcu nisu pokušali napraviti nešto veliko preko noći. Samo su, korak po korak, gradili svoj mali svijet i onda otvorili vrata da ga upoznaju i drugi.