Kako bi naplatile barem dio zaostalih potraživanja prije nego što ih konačno otpišu, pojedine tvrtke građanima šalju opomene za obveze nastale prije nekoliko godina. U takvim okolnostima problem ponekad leži u nepreciznim evidencijama, zbog čega se potražuje iznos koji je zapravo već podmiren. Ako dužnik više nema uplatnicu ili drugi dokaz o plaćanju, situacija postaje znatno složenija, no tada se pod zakonskim uvjetima može razmotriti pitanje zastare, piše tportal.

Ključno je najprije razlučiti radi li se o dugu koji vjerovnik tek sada prvi put pokušava prisilno naplatiti ili o obvezi o kojoj već postoji pravomoćna sudska odluka. Ta dva slučaja podliježu potpuno različitim zakonskim pravilima. Prema Zakonu o obveznim odnosima, protekom propisanog vremena dužnik stječe pravo odbiti ispunjenje obveze, što znači da vjerovnik više ne može uspješno provesti prisilnu naplatu ako se dužnik pozove na zastaru. Sam dug pritom ne nestaje automatski iz pravnog sustava.

Posebno treba naglasiti da sudovi, javni bilježnici i ostala nadležna tijela ne paze na zastaru po službenoj dužnosti. To znači da dužnik ne smije pasivno čekati pretpostavljajući da je dug prestar za naplatu, već mora aktivno i pravodobno istaknuti taj prigovor čim se pokrene postupak.

Zakonski rokovi zastare ovise o vrsti obveze

Rokovi u kojima nastupa zastara razlikuju se ovisno o samoj prirodi potraživanja. Opći rok iznosi pet godina i primjenjuje se uvijek kada zakonom nije određeno drukčije. Za povremena davanja predviđen je rok od tri godine, dok redoviti mjesečni računi za komunalne i srodne usluge zastarijevaju u znatno kraćem roku od jedne godine. Ipak, ne zastarijeva svaki komunalni račun nakon dvanaest mjeseci, zbog čega je nužno precizno utvrditi o kakvoj je točno tražbini riječ.

Neka specifična potraživanja imaju zasebne rokove, a na porezne obveze primjenjuju se posebni porezni propisi. Zbog toga se svaki pojedinačni slučaj mora sagledati zasebno, uzimajući u obzir specifičnosti konkretnog duga.
Zastarni rok počinje teći dan nakon što je nastupilo dospijeće obveze, a ne na dan samog izdavanja računa. Ako je rok za podmirenje bio postavljen na određeni datum, zastara počinje teći idućeg dana. Također, slanje obične opomene putem pošte ili elektroničke pošte načelno ne prekida tijek zastarnog roka, što znači da takav dopis vjerovnika sam po sebi ne vraća rok na početak.

Prekid roka i opasnost od djelomične uplate

Tijek zastare prekida se ako vjerovnik pokrene postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi ostvarenja tražbine. Jednako tako, zastara se prekida i dužnikovim priznanjem obveze. Građani u praksi često pogriješe pa uplate manji dio iznosa kako bi pokazali dobru volju, no takvo postupanje može se protumačiti kao posredno priznanje cjelokupnog duga. U tom slučaju zastarni rok počinje teći iznova, a sve prethodno vrijeme prestaje biti važno. Zato prije bilo kakvog plaćanja treba pažljivo provjeriti stvarni pravni status potraživanja.

U slučaju da je tražbina već utvrđena pravomoćnom sudskom presudom, sudskom nagodbom ili odlukom drugog nadležnog tijela, primjenjuje se znatno duži rok zastare koji u pravilu iznosi deset godina. Zbog toga opomena za račun iz ranijih godina i pravomoćno rješenje o ovrsi predstavljaju potpuno različite pravne situacije.

Kako pravilno postupiti kada stigne opomena ili ovrha

Ako građanin primi običnu opomenu za koju sumnja da je neosnovana zbog zastare, preporučuje se odmah reagirati pisanim putem. Najbolje je unutar petnaest dana poslati odgovor preporučenom pošiljkom, uz čuvanje potvrde o slanju i kopije dopisa, te u njemu jasno istaknuti prigovor zastare.

Situacija postaje znatno opasnija ako stigne rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje vjerovnik može zatražiti i bez prethodne opomene. U takvim okolnostima rok za podnošenje prigovora u pravilu iznosi samo osam dana od primitka rješenja, dok je u mjenicama i čekovnim sporovima taj rok još kraći.

Prilikom ulaganja prigovora protiv rješenja o ovrsi nije dovoljno samo navesti da se dug osporava, nego je nužno precizno istaknuti prigovor zastare. Propuštanje tog zakonskog roka dovodi do pravomoćnosti rješenja, nakon čega se prisilna naplata više ne može zaustaviti ovim pravnim argumentom.