Foto: unsplash.com/cristian_newman

Rijetko je konzumirala voće ili povrće, hranu koja se obično preporučuje za zdrav život.

Ema Morano, rođena u Italiji 1899. godine, ostala je zapamćena po tome što je doživjela 117 godina i jednostavnim životnim navikama koje su, prema njezinim riječima, doprinijele njezinoj dugovječnosti. Svoj dug život pripisivala je odluci da ostane sama od malih nogu i, iznenađujuće, prehrani temeljitoj na svakodnevnoj konzumaciji jaja.

Ova Talijanka bila je posljednja živa osoba rođena u 19. stoljeću i postala je simbol otpornosti i dugovječnosti zahvaljujući disciplini s kojom se nosila s životnim izazovima. Ema je imala specifičnu i dosljednu prehranu – konzumirala je tri jaja dnevno, dva sirova i jedno kuhano kao omlet.

Ova prehrambena navika započela je u njezinim dvadesetim godinama, ubrzo nakon što joj je, neposredno nakon završetka Prvog svjetskog rata, dijagnosticirana anemija.

Prema njezinim riječima u intervjuu za „AFP“, dnevni unos jaja davao joj je energiju i hranjive tvari nužne za suočavanje s fizičkim zahtjevima njezina posla i održavanje stabilnog zdravlja. Dugovječna Talijanka također je obogatila svoju specifičnu prehranu posebnim dodatkom od grappe – talijanskog likera – pripremljenog s začinskim biljem poput žalfije i rute, zajedno s malo grožđa. Ovaj napitak sama je pravila i uzimala ga na žlicu, održavajući tradiciju koja je podsjećala na lokalne okuse njezine domovine. Kako su godine prolazile, a pred kraj života, Ema je smanjila unos na dva jaja dnevno, pojednostavljenu verziju koja joj je i dalje omogućila da održava minimalnu razinu energije bez oslanjanja na lijekove ili složene dijete.

Unatoč dugom radnom vijeku i prirodnom trošenju godina, Ema je iznenadila svog liječnika, dr. Karla Bavua, koji ju je liječi gotovo tri desetljeća. Prema njegovom objašnjenju za AFP, Ema je rijetko konzumirala voće ili povrće, hranu koja se obično preporučuje za zdravlje.

Jedan od najvažnijih aspekata Emmina života bila je njezina čvrsta odluka da većinu svog života provede bez partnera. Njezin jedini brak, sa 20 godina, nije bio ni sretan ni dobrovoljan. Prisiljena na brak, nakon što je izgubila muškarca kojeg je voljela tijekom Prvog svjetskog rata, Ema je rekla da je podnosila nasilan odnos sve dok se konačno nije rastala 1938. godine.

Nakon smrti jedinog djeteta, Ema je odlučila da ne želi biti podvrgnuta nikakvoj „dominaciji“ i odlučila je živjeti sama, bez traženja novog partnera. Ema je čvrsto vjerovala da je ova odluka pozitivno utjecala na njezino zdravlje i dugovječnost, izbjegavajući emocionalni stres koji često prati partnerstvo, prenosi „Mirror“.