Doktor medicine koji živi umjetnost, tako bi u jednoj rečenici mogli opisati Josipa Rubesa iz Krapinskih Toplica. Ovaj 77-godišnji slikar svoje je djetinjstvo do četrnaeste godine proveo u Jastrebarskom, a potom je na školovanje otišao u Karlovac i Zagreb. Završio je opću gimnaziju, a potom i Medicinski fakultet, specijalizaciju iz interne medicine te postdiplomski studij iz dijabetologije u Zagrebu. Iza njegovog slikarskog talenta stoji zanimljiva priča. - Od prvog razreda osnovne škole isticao sam se crtanjem, a u višim razredima osnovne škole sam zahvaljujući jednom profesoru, koji je bio nastavnik crtanja, naučio što je to perspektiva u slikarstvu. Kad sam bio na školovanju u gimnaziji i na fakultetu, usput sam crtao gdje sam mogao – rekao nam je Rubes i dodao kako je, dok je bio na specijalizaciji u Zagrebu, znao od kuće donijeti košaru s jabukama i potom to slikati mjesec dana.

Opuštanje

Medicina je, priča Rubes, vrlo zahtjevna, a slikanje mu je bilo odmak od toga. – Kod medicine treba učiti i učiti, a u slikanju nađeš smirenje i nešto za dušu. Na taj se način psihički smiriš, a veliko je zadovoljstvo kad nešto napraviš – govori Rubes i dodaje kako se na početku svog slikarskog djelovanja oduševio slikarima naivne umjetnosti 70-ih godina. – Nikad neću zaboraviti naivnu sliku Ivana Generalića pod nazivom Jelenska povorka koja je bila izložena u Zagrebačkom paviljonu. Tada sam uz ostale slike, kad sam ih vidio, pomislio da bi i ja tako nešto mogao tako nešto slikati – priča Rubes te dodaje kako je potom slikao na staklu nekoliko godina i napravio dvadesetak lijepih slika.– Ispalo je da je slika one košare s jabukama jako dobro ispala i pokojni Antun Bauer mi ju je čak htio uzeti. Nisam mu je dao. Još uvijek je spremljena kod mene doma – objašnjava Rubes u ateljeu u obiteljskoj kući u Klokovcu gdje živi od 1972. godine.

Ljubav prema pejsažima

Zanimljiva priča je i oko njegovog dolaska u Zagorje. – Bio sam na stažu u Novoj Gradiški. Tu u Krapinskim Toplicama je radio jedan moj kolega i rekao je 'daj dođi u Krapinske Toplice'. Prošao sam na natječaju i dojurio sam tu, zaposlio se u bolnici kao liječnik. Dogodila se fascinantna stvar da sam se zaljubio u zagorski pejzaž – govori Rubes dodajući kako su ga oduševili brežuljci puni šumaraka, klijetica, potočića, vinograda. – Baš zato sam zbog tog oduševljenja počeo slikati zagorske pejzaže raznim tehnikama – govori Rubes. Ubrzo nakon toga mu je jedan slikar poklonio kutiju Rembrand pastela kojima je počeo slikati te je napravio seriju slika s motivom zagorskih pejsaža. No, zanimljivo je da Rubes dugo nije bio slikar 'na papiru'. Fakultet je upisao tek je u starijoj dobi upisao fakultet. – Od malih nogu sam želio završiti Likovnu akademiju. Dobio sam ponudu Akademije likovnih umjetnosti iz Ljubljane želim li studirati tamo, prihvatio sam te diplomirao 2012. – govori Rubes šaleći se kako se sve to odvijalo tako da njegova žena nije niti znala da je student.

– Bilo je zabavno. Putovao sam u Ljubljanu polagati ispite, a ona nije znala. Radila je i kad je bila dežurna, ja sam sjeo u auto. Ona me zove da kako je doma, a ja sam negdje oko Celja. Jedne sam večeri tipkao doma i kad me pitala što to radim, priznao sam da tipkam diplomski rad. Naprosto se šokirala – objašnjava Rubes dodajući kako je diplomirao s temom Jackson Pollock, o američkom slikaru koji je poznat po apstrakcijama. – Znao sam za njega ranije, pisalo se po novinama da ima taj jedan slikar koji stavlja platno na pod i lijeva boju po njemu. Pročitao sam to u časopisu Glorija, prihvatio sam tu njegovu tehniku i to je jako dobro izgledalo – govori Rubes objašnjavajući da je sa slikanja zagorskih pejsaža, prešao na apstrakciju.

Apstrakcije

- Kada slikate jednom tehnikom dođe do zasićenja. Zato sam se prebacio na apstrakciju po čemu je poznat Pollock. Brvnara gdje je Jackson Pollock slikao je sad muzej i pod je pun boje. Baš tako je i kod mene u mojem ateljeu. Zaprljao sam sve pločice i ormare – otkrio nam je simpatični umjetnik i dodao kako je posljednjih par godina fasciniran geometrijskim stilom slikanja. – Njega sam prihvatio kao novi izazov i napravio sam pedesetak slika većeg formata –pokazuje nam svoje najnovije radove. Rubes je slikar koji zna kako je bitno biti prisutan u medijima i društvenim mrežama. – Žao mi je da slikari koji jako dobro rade nemaju svoj web. Mene je zapazila jedna izdavačka kuća iz Santa Barbare. Predložili su me da me stave u knjigu – priča Rubes dodajući kako je situacija u slikarstvu u Hrvatskoj teška i da slikari teško prodaju slike.

- Umjetnost se danas baš ne cijeni. Malo toga je o slikarima u medijima. Malo se piše o sadašnjim živućim slikarima i stvar je u tome da Akademija likovnih umjetnosti forsira one umjetnike koji su ondje završili fakultet. Njima pomaže Ministarstvo kulture i mogu na mnogo mjesta izlagati i nemaju nekih velikih troškova. Razmišljam hoću li imati izložbu u Parizu i razmišljam kakvi će biti troškovi. Gledao sam kako poslati pošiljku DHL-om sa slikama i to bi koštalo 8 tisuća kuna pa razmišljam hoću li to prihvatiti to ili ne. Nikad ne možeš biti siguran hoćeš li moći prodati neku sliku koju napraviš – govori Rubes i dodaje kako on iza sebe preko osamdeset samostalnih i preko četiristo skupnih izložbi. Član je više likovnih udruga i uvijek se rado odaziva na likovna događanja. No, unatoč tome ima još nešto što nije postigao. – Želim stvoriti naljepšu sliku. Uvijek kad slikam sliku, trudim se da je ona bolja od prethodne – govori Rubes i otkriva kako radi na ciklusu slika zagorskih pejsaža koji su ga inspirirali u ljetno i jesensko doba. – Gledam bregove u Klokvcu i guste oblake iza njih i fotografiram ih i onda ih pokušavam prenijeti na platno – rekao nam je ovaj svestrani umjetnik za kraj.