S proljećem su stigli i prvi radovi na vrtovima i povrtnjacima. Obrađivanje vrtova na selu ili uz obiteljske kuće nije neuobičajen prizor, no mi smo takav prizor zatekli i u samom gradu Krapini, nedaleko središta. Bračni par Vukoja, koji živi u stambenim zgradama u krapinskoj Ulici Matije Gupca, vrijedno je prionuo prvim radovima u svom povrtnjaku, smještenom uz same zgrade.

Besplatna rekreacija

Slavica i Grga Vukoja tek su jedni od 30 – ak stanara koji imaju svoj 'komadić' povrtnjaka na zemljištu u tzv. vrtovima Dolac, na potezu prema Hušnjakovom. Zemljište je podijeljeno na manje parcele, stanarima koji žele obrađivati vrt. – Ne žele svi, ali oni koji hoće bolje živjeti, uzgajaju svoje povrće. Zemljište je gradsko, Grad nam ga je dao na upotrebu, da možemo obrađivati zemlju, a ako im bude trebalo, ako će se tu nešto graditi, mi im natrag prepuštamo zemlju. Do tada možemo uživati – vedro nam je ispričao 83 – godišnji Grga, koji sa Slavicom obrađuje oko 200 kvadrata. To im, kaže, puno znači. – Oboje smo u mirovini, ali ne mirujemo. Tu sadimo cvijeće, evo sad imamo lijepe narcise, zasadimo i posijemo peršin, mrkvu, bob, grašak, krumpir, salatu, jagode, svega pomalo. Dobro dođe, radije jedemo ono što sami uzgojimo, nego povrće iz trgovine i tržnice. Lijepo je imati nešto svoje. A osim toga, to nam je i razonoda i 'bodovi' zdravlja. Zadovoljstvo je rad na friškom zraku, ne moramo plaćati skupe vježbe i fitnesse, imamo besplatnu rekreaciju, jer svakog dana na vrtu provedemo barem nekoliko sati – ispričao je Grga. Frezanje plate, a sve ostalo rade sami. Zemlja je kvalitetna, pjeskovita, kaže Grga, i povrće dobro uspijeva, a sade ga već 15 – ak godina. – Evo, prvo ide grašak, bob, salata, onda blitva, pa špinat. Ove godine zima je potrajala, pa su prvi radovi tek krenuli.

Tko će bolje?

Pomažu li susjedi jedni drugima u obrađivanju, dijele li iskustva, savjete, pitali smo Slavicu i Grgu. – A, vlada tu natjecateljski duh. Natječemo se, tko će imati bolje, čije će povrće i cvijeće biti ljepše, kome će bolje uspjeti. Ipak je ovo Zagorje, pa postoji taj zagorski odnosno susjedski jal. Ako je kod mene na vrtu nešto jako lijepo, drugi su mi zavidni, pa se uvijek imam bar nešto lošije, da budu zadovoljni – našalio se Grga, priznajući da su on i supruga jako zadovoljni što imaju tu privilegiju da u gradu mogu raditi na zemlji i jesti povrće iz vlastite proizvodnje.

- Posla je puno, sve do jeseni. Zadnji nam je posao kiseljenje zelja odnosno spravljanje sarme – zaključuje uz smijeh Grga.