Prije 73 godine, (8. ožujka 1935.) u bolnici u Vrapču, umro je jedan od naših sugrađana koji odista spada u najblistavije osobe novije hrvatske povijesti, ali je, kao i većina Zagoraca u povijesti, nedovoljno zastupljen u javnosti. Radi se o dr. Stjepanu Ortneru, pravniku i piscu, velikom dobrotvoru, a prije svega gorljivom rodoljubu.

Iako odvjetnik po vokaciji, bio je prije pravni teoretičar i pedagog, te osoba koja šture pravničke norme nastoji približiti puku i osvijestiti ga da bespotrebno parničenje uvelike devalvira misaone i fizičke sposobnosti Zagoraca. Kritički se osvrtao na inertnosti intelektualaca koji premalo čine na edukaciji, poglavito seljačkog stanovništva, jer već onda uviđa da bez znanja nema ni napretka. Sudbina je htjela da nije imao djece, ali je zato svu svoju ljubav prenio, kao da odgaja vlastitu djecu, na svoj grad Krapinu, Zagorje i ljubljenu mu domovinu Hrvatsku.

Prvo njegovo pisano djelo bio je udžbenik za studente prava, ”Repetitorij iz pravne povijesti Germana i Slavena”; slijedi njegovo djelo po kojem u svom gradu ostao najzapamćeniji: ”Povijest gradine i trgovišta Krapine”. Znakovit je podatak da svi Slavenski narodi tijekom 14. stoljeća u svojim povjesnicama ističu upravo Krapinu kao prakolijevku svih Slavena, te je taj podatak predstavljao spiritus movens Ortnerovog pisanja, tim više što se te teme obrađuju konstantno od 12. stoljeća i sve prioritetno ističu naš grad kao rodno mjesto kraljeva Čeha, Leha i Meha.

Slomila ga vlastita sredina

Prilikom stote obljetnice rođenja dr. Ljudevita Gaja, Ortner ističe Gajev veliki doprinos u buđenju nacionalne svijesti u Hrvata te njegov nemjerljiv doprinos uređivanju pravopisa i prvih hrvatskih novina. S jednakom ljubavlju opisuje djelovanje još jednog Ilirca, Pavla Stoosa. Njegov književni opus odlikuje edukativnu i zabavnu komponentu, kojima se obraća hrvatskom seljaku posebice, ne bi li ga uzdigao i primorao da sam više pridonese svom intelektualnom razvoju.

Časopis”Hrvatski Zagorac”u kojem obrađuje ove teme izlazi u periodu od l905. do 1909., koje tiska vlastitim sredstvima ne mareći za drugo do poučavanja svojih sunarodnjaka. Period od 1909. do 1911. karakterizira njegov rad kojim na puku pristupačan način pojašnjava pravne norme, obuhvaćene u časopisu “Hrvatski pravnik”, a prvi uvodi rubriku “pitanja i odgovori”, gdje besplatno dijeli pravničke savjete.

U Krapini je 1902. osnovao prvu pučku knjižnicu, a godinu poslije sveučilištarcima Zagorcima pruža svekoliku pomoć pri edukaciji. Apostolski je nastojao probuditi u svakom čovjeku ono najbolje i potaknuti ga da to podijeli s drugima. Život se s njim poigrao na najokrutniji način, a to svojim djelima nije zaslužio: umrijeti u umobolnici. Zar svi pošteni ljudi moraju psihički stradati u nemoći pred najezdom primitivizma u vlastitoj sredini?

Nećaci gospodina Ortnera, Sidonija, Milan i Franjo posmrtne ostatke premjestili su i sahranili u obiteljskoj grobnici u Krapini, tako da je konačno pronašao svoj mir u okružju koje je najviše volio.