Proizvodnja bučinih koštica i ulja u obitelji Tomašić ima dugu tradiciju, njihovi preci time su se bavili još davne 1918. godine, a oni je odlučili obnoviti te time postali prvi službeni proizvođači bučinih koštica u Krapinsko – zagorskoj županiji, odnosno prvi zagorski proizvođači buča. Upravo su oni bili ti koji su na neki način potencirali i druge da se okušaju u toj proizvodnji, koja je tada bila, možemo slobodno reći, relativno nova proizvodna kultura u našoj županiji. Djelovali su pod firmom Tomašić d.o.o, a 2007. je otvoreno i obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.

Danas o OPG-u vode brigu Danijel, supruga Branka, sinovi Nikola i Danijel kao i snahe, Nikolina supruga Nikolina i Danijelova supruga Angie, Filipinka, za koju svekar kaže da se bolje snašla nego bilo koja Zagorka. – Kad je koja koštica ispala dok smo sijali, ona ju je sama posadila - pohvalio se svekar Danijel. Buče siju na površinu od 6 do 8 hektara, a prešaju ih u Uljari Presečki u Cargovcu kod Varaždina. U planu je otvaranje vlastite uljare čime bi zaokružili cjelokupnu proizvodnju na vlastitom pragu. Za kupce nema straha, već imaju široki krug stalnih kupaca, koji se ponovno vraćaju, a bučino ulje prodaju i u ugostiteljske objekte, upravo, ističe, zbog kvalitete. Da bi si što više olakšali proizvodnju i uzgoj jedan stari plug su prilagodili za okopavanje buča.

– Napravljen je od pluga koji je moj otac kupio još 30-ih godina prošlog stoljeća. Bio je to konjski i kravlji plug. Nisam ga ja osmislio. Plug je već netko prije osmislio, ja sam ga samo prilagodio – našalio se Danijel Tomašić. Lako ga je priključiti na traktor, a postižu se dobri rezultati. Sa svake strane ostane 5 centimetara od tikve i siguran je da neće odsjeći biljku i uskoro će na njivu. S time si znatno olakšavaju posao, a proizvodnja je gotovo ekološka.

Proširenje i kooperacija

Otkrio nam je tko ga je naučio kako se prepoznaje pravo bučino ulje. - Vjerovali ili ne, bivši predsjednik Mesić me naučil kak se prepoznaje kvaliteta bučinog ulja. Ulje se ulije u čašu za vino, mučka se po čitavoj čaši, pokrije se salvetom i ujutro čaša mora biti masna i imati specifičnu boju ulja - pojasnio je Tomašić. Među planovima je i proširenje proizvodnje, možda čak i neki vid kooperacije kako bi se postigle veće količine, jer ih to tržište upravo i traži.

– Uzorci našeg rafiniranog ulja otišli su bili za Rusiju i dobili smo odgovor da je kvaliteta našeg bučinog ulja visokog standarda i tražili nas ponudu. Mi smo napisali ponudu koju oni ne mogu prihvatiti. Međutim, oni su prihvatili cijenu i uvjetovali nam 5.500 litara mjesečno. No, mi nismo mogli to organizirati jer su nam drugi proizvođači, manji i veći, uvjetovali svoje ime i to je propalo. Ipak i nakon toga su nam rekli da im se javimo kada budemo mogli osigurati veće količine – ispričao je Tomašić, pa će u tom smjeru obitelj nastaviti i svoju poljoprivrednu djelatnost.