Novi Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, kojim se detaljno uređuje organizacija specijalizacija, uvjeti za zdravstvene ustanove i mentore, način praćenja specijalizanata i polaganja specijalističkih ispita, objavljen je u Narodnim novinama.

Pravilnik propisuje strože uvjete za zdravstvene ustanove koje provode specijalizacije, jasnije definira odgovornosti mentora te uvodi dodatne mehanizme praćenja kvalitete specijalističkog usavršavanja.

Najmanje polovica programa specijalizacije morat će se provoditi u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi koja, uz odgovarajući prostor i medicinsko-tehničku opremu, mora imati dovoljan broj specijalista, organiziranu sveučilišnu nastavu i znanstveni rad, sustav upravljanja kvalitetom te osigurane uvjete za rad i edukaciju specijalizanata. Za dio programa koji se provodi u drugim ustanovama ili privatnim praksama također su propisani minimalni kadrovski i organizacijski uvjeti.

Radi praćenja kvalitete specijalističkog usavršavanja, ovlaštene zdravstvene ustanove bit će obvezne jednom godišnje provoditi anonimne ankete među specijalizantima, izraditi izvješće o uspješnosti provedbe programa za svaku specijalizaciju te ga do 15. siječnja objaviti na svojim mrežnim stranicama. Anketama će se, među ostalim, ocjenjivati kvaliteta mentorstva, mogućnosti stručnog usavršavanja, radni uvjeti, organizacija rada te profesionalna potpora specijalizantima.

Pravilnik detaljnije uređuje i sustav mentorstva. Za svaku granu specijalizacije ravnatelj ovlaštene zdravstvene ustanove predlaže jednog glavnog mentora koji koordinira provedbu programa, određuje mentore i komentore, prati napredovanje specijalizanata te odgovara za pravilnu provedbu usavršavanja i vjerodostojnost dokumentacije. Glavni mentor mora imati najmanje deset godina specijalističkog staža ili odgovarajuće znanstveno-nastavno zvanje, dok mentor mora imati najmanje pet godina specijalističkog iskustva i završenu izobrazbu za mentore.

Jedan mentor u pravilu može voditi najviše tri specijalizanta, odnosno iznimno pet ako nema dovoljnog broja mentora, a obvezan je sa svakim specijalizantom provesti najmanje tri sata rada tjedno te redovito pratiti njegovo stjecanje znanja, praktičnih vještina i profesionalnih kompetencija.

Poseban naglasak stavljen je na obrazovanje temeljeno na kompetencijama. Napredovanje specijalizanata pratit će se kroz knjižicu specijalističkog usavršavanja, dnevnik rada, neposredno praćenje praktičnih vještina, rasprave o kliničkim slučajevima i druge metode vrednovanja, a specijalizanti će svake godine morati ostvariti najmanje 20 posto kompetencija treće ili četvrte razine. Ako ih ne steknu u predviđenom roku, dio specijalizacije može se produljiti, ali ukupno najviše za šest mjeseci.

Pravilnikom se mijenja i način provjere znanja. Nakon završetka zajedničkog internističkog ili kirurškog debla uvodi se obvezni pisani ispit koji će se istodobno provoditi na svim medicinskim fakultetima svakih šest mjeseci. Završni specijalistički ispit sastojat će se od pisanog i usmenog dijela, pri čemu će pisani dio sadržavati najmanje 70 pitanja s višestrukim odgovorima, a za prolazak će biti potrebno ostvariti najmanje 60 posto točnih odgovora. Kandidat koji ni nakon četiri pokušaja ne položi specijalistički ispit gubi pravo na daljnje specijalističko usavršavanje u toj grani medicine.

Jača se i uloga Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje doktora medicine koje će nadzirati trajanje i sadržaj specijalizacija, kontrolirati njihovu kvalitetu, planirati stručne posjete ustanovama te predlagati ministru mjere ako utvrdi nedostatke u provedbi pojedinih programa. Povjerenstvo će također donositi pravila za provjeru kvalitete specijalističkog usavršavanja te sudjelovati u određivanju standarda koje moraju ispunjavati ustanove ovlaštene za provođenje specijalizacija, prenosi N1.