Nakon što je natječaj za hrvatsku kovanicu eura završio skandalom te je mladi dizajner Stjepan Pranjković povukao svoj rad, u kojemu se koristio fotografijom Škota Iana Leacha, 24 sata nas podsjećaju kako je prije gotovo 30 godina nastajao hrvatski novac. Naime, kuna uopće nije trebala biti službena hrvatska novčanica. Prvo je bio hrvatski dinar, zatim hrvatska kruna, a tek onda je službenom depešom gotovo preko noći odlučeno da naša valuta postane - kuna. Ta odluka izazvala je u javnosti, ali i u Saboru žestoke polemike, koje su trajale mjesecima. Tvrdilo se da bi uvođenje kune moglo izazvati štetne posljedice i u Hrvatskoj i na međunarodnome planu jer bi se nova mlada država povezala s Pavelićevom NDH. Jedan od glasnijih oponenata bio je i sin slavnoga kipara Mate Meštrović, a svoj glas digli su i svi zastupnici HSLS-a, koji su se zauzimali za krunu.

Kako je sve počelo? Tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman osnovao je u kolovozu 1991. komisiju za izradu papirnatih novčanica i na njezino čelo postavio prvoga ministra financija Marijana Hanžekovića, kojeg je kasnije mijenjao akademik Dalibor Brozović. Komisija je odlučila da se hrvatski novac zove - hrvatska kruna, a njezin stoti dio banica. S prijedlogom se složila i tadašnja vlada premijera Franje Gregurića pa je u prosincu te godine u Narodnim novinama objavljena Uredba o Narodnoj banci Hrvatske u kojoj je potvrđeno da je hrvatska kruna zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj. Zatim je 1992. priređen natječaj za dizajn novčanica hrvatske krune. Na natječaj je pozvano sedam potencijalnih autora, slikara, grafičara i dizajnera: Zlatko Jakuš, Rudi Labaš, Ivica Šiško, Zdravko Tišljer, Boris Ljubičić, Miroslav Šutej i Vilko Žiljak, kojima su dani osnovni elementi, kao što su apoeni i dimenzije novčanica te lik na licu i grad na naličju, pišu 24 sata.

- Taj natječaj je bio profesionalno organiziran i na njega je pozvano osam autora, a zatim je formiran odličan stručni žiri u kojemu su bili povjesničari umjetnosti Feđa Vukić, Matko Meštrović i dr. Vera Horvat Pintarić te prvi ministar financija Marijan Hanžeković i jezikoslovac i filatelist Dalibor Brozović. Kad su u užem izboru ostala samo dva rada - pokojnog Šuteja i moj, Vera Horvat Pintarić je razgovarala sa svakim autorom, a zatim se povukla iz žirija tako da su ostala samo četiri člana. Meštrović i Vukić su bili za moj rad, a Brozović i Hanžeković za Šutejev. Nakon toga je Vijeće Narodne banke, sastavljeno od osam članova, izabralo sa sedam glasova Šutejevo rješenje - jedan je bio suzdržan, znači, nisam dobio ni jedan glas. Dakle, taj natječaj je krenuo vrlo ozbiljno i ambiciozno, ali je na kraju završio kao politička farsa - prisjetio se renomirani dizajner Boris Ljubičić.

Zatim je od Miroslava Šuteja zatraženo da doradi dizajn hrvatske novčanice.

Šutej je to i učinio te ponudio novu varijantu hrvatske krune u kojoj je promijenio boju, font natpisa “Republika Hrvatska” i položaj datuma, a dodao je imena i godine rođenja i smrti znamenitih osoba s lica. No u hrvatskom tisku došlo je do žučne polemike zbog navodnih nepravilnosti izbora. Oglasio se i Hrvatski helsinški odbor koji je oštro protestirao zbog natpisa “Republika Hrvatska” i državnoga grba na novčanicama te prednost davao Ljubičićevu rješenju kod kojeg nema državnoga grba i naziva države na novčanicama. No bezuspješno, pišu 24 sata.

- U travnju 1993. potpisan je ugovor o izradi novčanica hrvatske krune s njemačkom tvrtkom Giesecke & Devrient, koja je u to vrijeme tiskala i njemačke marke te smo počeli izrađivati pokusne otiske. Naime, u to vrijeme u Hrvatskoj nije bilo strojeva za tehnologiju čeliko tiska jer su ostali u Beogradu, a Hrvatska ih ni danas nije kupila. Bili smo u Münchenu već tri mjeseca, kad je iz Zagreba stigla depeša da se hrvatski novac neće zvati kruna, nego kuna. Nisam se time opterećivao. Da sam bilo što rekao, samo bih radio protiv sebe. Odluka je donesena na Saboru i nisam htio nagađati o tome tko je donio tu odluku. Izbacio sam na kompjutoru to jedno slovo viška i nastavili smo s poslom - kaže Vilko Žiljak, profesor emeritus Grafičkog fakulteta te otac, uz Šuteja, papirnate kune.

Bez obzira na oštre diskusije u javnosti, kuna je 30. svibnja 1994., na tadašnji Dan državnosti, postala službena hrvatska valuta. Kako se tad pisalo u medijima, bio je to jak ekonomski potez koji će eliminirati hiperinflaciju i Hrvatskoj donijeti financijsku stabilnost, ali i toliko željeni simbol suverenosti. No od 2023. kuna zauvijek odlazi u povijest. Vilko Žiljak napominje da mu nije jasno zašto se kuna uopće zamjenjuje eurom, prenose 24 sata.