Krajem studenog diljem Hrvatske počinju tradicionalne svinjokolje, no ove godine naglasak je ponovno na provedbi biosigurnosnih mjera zbog afričke svinjske kuge (ASK). Iz Ministarstva poljoprivrede podsjećaju da je kolinje dozvoljeno, ali isključivo uz pridržavanje propisanih pravila i nadzora ovlaštenih veterinara. Prema Naredbi o mjerama kontrole za suzbijanje ASK-a u Republici Hrvatskoj, svaki objekt na kojem se planira klanje svinja za vlastite potrebe mora ispunjavati sve uvjete biosigurnosti. Vlasnici svinja dužni su redovito prijavljivati uginuća ili pojavu bilo kakvih simptoma bolesti kod životinja svom ovlaštenom veterinaru.

Ministarstvo posebno upozorava da svježe meso i proizvodi od mesa svinja zaklanih za vlastite potrebe ne smiju biti stavljeni u javnu potrošnju. To znači da se proizvodi poput kulena, kobasica, čvaraka ili svježeg mesa ne smiju prodavati ni na manifestacijama, sajmovima, tržnicama, kućnom pragu, putem interneta, niti se smiju slati paketima prijateljima ili rodbini. Tijekom kolinja obavezno je poštivati i uvjete dobrobiti životinja, a sav nastali nusproizvod mora se zbrinuti na neškodljiv način, preko ovlaštenog koncesionara ili putem jedinica lokalne samouprave koje mogu organizirati zajedničke kontejnere za prikupljanje i kasniji odvoz nusproizvoda.

Klanje svinja za vlastite potrebe može se provoditi na objektima smještenima u zonama ograničenja I, II i III, uz ispunjavanje svih propisanih uvjeta. Međutim, kolinje nije dozvoljeno na objektima koji se nalaze u zoni zaštite ili zoni nadziranja. U Zagorju mnogi od tradicije svinjokolje ili kolinja ne odustaju, no ipak je sve manje onih koji uzgajaju svinje za vlastite potrebe, koji kolinje imaju na vlastitom gospodarstvu i za vlastite potrebe sami spremaju meso i mesne prerađevine. Više se meso kupuje po mesnicama i trgovačkim lancima.

Razloga je mnogo – od postroženih pravila za uzgajivače svinja, do nedostatka vremena za uzgoj svinja za vlastite potrebe uslijed sve stresnijeg i užurbanijeg načina života, pa do same vještine koju ovaj posao zahtijeva. Jer stariji koji su znali odraditi kolinje, kao i ‘male tajne’ pripreme mesnih prerađevina, više to ne mogu, a mladi ne znaju i nemaju vremena. Financijska isplativost uzgoja svinja i samog kolinja također je upitna, ali je glavna prednost što se zna porijeklo mesa i čime je svinja othranjena. Jer domaće je – domaće, kaže se.

Bilo kako bilo, mi smo proveli mini anketu među Zagorcima kako bismo saznali na koji se način opskrbljuju mesom, imaju li još uvijek tradiciju uzgoja doma, obavljaju li sami kolinje i prave domaće proizvode poput špeka, kobasa, devenica, čvaraka i šunkica, ili pak po sve to idu u trgovine.

Darko Tuđa, Oroslavje:

Nažalost, ne radimo kolinje već par godina. Prije jesmo, a zadnjih par godina kupimo kakvu svinjsku polovicu pa malo “razdelamo”, prijatelj pomogne, a inače uglavnom kupujemo u mesnicama meso. Kad “razdelavamo”, napravimo obavezno krvavice, malo prezvuršta, ostalo stavimo u škrinju. U svakom slučaju, to što sami pripremimo bolje je i finije nego kupovati u trgovačkim centrima. Ljudima koji su orijentirani više na zdravu prehranu svakako da se isplati imati doma svoje kolinje, jer ja, npr., mesu iz trgovačkih centara previše ne vjerujem. Isplati se, naročito kad se uzgoji doma ili svinja kupi od poznate osobe.

Ivana Glasar, Zabok:

Nekada davno su moji roditelji znali imati kolinje, ali ja nisam nikad. No meso kupim u mesnicama kada mi treba, gotov proizvod, a osim toga niti ne jedem puno mesa, više sam za povrće. Općenito, dobro je da se uzgaja, no svatko radi kako hoće i kako može, kako mu se najbolje isplati.

Dragica Potočki, Švaljkovec:

Prije smo znali imati kolinje, ali već dugo to ne običavamo. Nekad kupimo polovicu pa posušimo, napravimo kobasice, čvarke… Bolje je i finije nego kupiti gotov proizvod u trgovačkim centrima i mesnicama, no mnogo ljudi nema izbora i moraju to kupovati.

Nataša Spevec, Zlatar:

Imat ću doma kolinje 29. studenog, službeno dogovoreno. Dvije svinje. Ne znam je li se to baš isplati financijski, ali ipak održavamo tradiciju samo zato da znamo da jedemo domaće. Meso je kvalitetnije, znamo što jedemo. Cijelu zimu smo onda opskrbljeni mesom. Kobasice, krvavice, čvarci, posušimo meso i to je to. Nije s tim puno muke niti je preteško. Dok mogu, ne mislim odustati od tradicije, sami znamo doma sve to napraviti.

Ante Pavičić, Zabok:

Već sam obavio kolinje neki dan. Napravili smo kobasice, stavili meso u pac, sve je spremno i gotovo. Sve znam sam napraviti, od malih nogu to radimo. To mi je zadovoljstvo, inače ne bih to radio, nego bih otišao u trgovinu i kupio daleko lošije meso. Imam i pušnicu, dime se već kobase… Krvavice baš ne radim, to djeca baš ne vole, čvarke napravimo, mast je već u banji…

Branka Šenjug, Zabok:

Nemam kolinje, prije smo znali to raditi. U Zagorju slabi već ta tradicija, teško je naći mesara. Moja snaha će imati mesaru, sami će si to napraviti – malo čvaraka, malo svega od jedne svinje, da imaju malo domaćih kobasica, čvaraka, krvavica i malo mesa. Drugačije je kada znaš da je domaće i što jedeš. No sve je manje kolinja, neki bi hranili pajceke, ali ne mogu naći mesara da to obradi. A mlađi ljudi to sami više i ne znaju raditi. A kada kupiš i pajceka i mesara, to se ne isplati jer je jako skupo.