Foto: Ilustracija/Pexels

Čini se da su stari Grci bili u pravu kada su ružmarin nazivali 'biljkom pamćenja' – moderna znanost potvrđuje da ova mediteranska začinska biljka doista može poboljšati kognitivne funkcije i zaštititi mozak od propadanja

Ružmarin je daleko više od obične kuhinjske začinske biljke. Ova aromatična biljka mediteranskog podrijetla (Rosmarinus officinalis) odavno se cijeni u kuhinjama širom svijeta. Osim svoje kulinarske privlačnosti, ružmarin također stječe priznanje zbog svojih impresivnih zdravstvenih prednosti, posebice kada se radi o zdravlju mozga, upali i funkciji imunološkog sustava. Istraživanja sugeriraju da ružmarin može imati obećavajuću ulogu u borbi protiv Alzheimerove bolesti, vodećeg uzroka demencije u svijetu.

Kroz povijest ružmarin se povezivao s pamćenjem i mentalnom jasnoćom. U staroj Grčkoj i Rimu studenti i znanstvenici koristili su ružmarin u nadi da će poboljšati koncentraciju i pamćenje. Moderna znanost otkriva da je u tome možda bilo nešto istinito – u jednoj studiji ljudi koji su udisali miris ružmarina bolje su se ostvarili u zadacima pamćenja u usporedbi s onima koji su bili u okruženju bez mirisa.

Postoji nekoliko mehanizama djelovanja. Ružmarin potiče krvnu cirkulaciju, uključujući cirkulaciju prema mozgu, čime pomaže dostavi više kisika i hranjivih tvari, što može poboljšati mentalnu jasnoću. Također ima umirujuća svojstva – neke studije sugeriraju da njegov miris može smanjiti anksioznost i poboljšati san. Manji stres može značiti bolji fokus i zadržavanje pamćenja.

Ružmarin sadrži spojeve koji komuniciraju s neurotransmiterima mozga. Jedan takav spoj, 1,8-cineol, pomaže spriječiti razgradnju acetilkolina, moždane kemikalije ključne za učenje i pamćenje. Čuvanjem acetilkolina ružmarin može pomoći podržati kognitivne performanse, osobito kako starimo. Dodatna prednost je ta što je ružmarin bogat antioksidantima koji pomažu zaštititi moždane stanice od oštećenja uzrokovanog oksidativnim stresom – glavnim čimbenikom kognitivnog propadanja.

Ružmarin je bogat fitokemikalijama, biljnim spojevima s pozitivnim učincima na zdravlje. Jedan od najmoćnijih jest karnozična kiselina, antioksidant i protuupalni agens koji pomaže štititi moždane stanice od štete, osobito od onih vrsta oštećenja povezanih s Alzheimerovom bolešću.

Godine 2025. istraživači su razvili stabilnu verziju karnozične kiseline pod nazivom diAcCA. U obećavajućim predkliničkim studijama ovaj spoj poboljšao je pamćenje, povećao broj sinapsi (veza između moždanih stanica) i smanjio štetne proteine povezane s Alzheimerovom bolešću poput amiloid-beta i tau proteina.

Posebno uzbudljivo jest to što se diAcCA aktivira samo u upaljenim regijama mozga, što bi moglo minimizirati nuspojave. Dosadašnje studije na miševima ne pokazuju znakove toksičnosti te bilježe značajna kognitivna poboljšanja, što podiže nadu da bi sljedeća mogla biti ispitivanja na ljudima. Istraživači također vjeruju da bi diAcCA mogao pomoći u liječenju drugih upalnih stanja, poput dijabetesa tipa 2, kardiovaskularnih bolesti i Parkinsonove bolesti.

Prednosti ružmarina mogu se proširiti daleko izvan mozga. Tradicionalno se koristio za olakšavanje probave, ublažavanje nadutosti i smanjenje upale.

Spojevi poput ružmarinske i ursolične kiseline poznati su po svojim protuupalnim učincima u cijelom tijelu. Ružmarin može koristiti i koži, tako se sugerira da može pomoći ublažiti akne i ekcem, dok karnozična kiselina može pružiti anti-aging prednosti štiteći kožu od oštećenja do sunca. Ulje ružmarina također ima antimikrobna svojstva te pokazuje obećanja u konzerviranju hrane i potencijalnim farmaceutskim primjenama inhibiranjem rasta bakterija i gljivica.

Za većinu ljudi ružmarin je siguran kada se koristi u hrani, čajevima ili aromaterapiji. Međutim, koncentrirane doze ili ekstrakti mogu predstavljati rizike. Konzumiranje velikih količina može uzrokovati povraćanje ili, u rijetkim slučajevima, napadaje, osobito kod ljudi s epilepsijom.

Postoji također teoretski rizik da ružmarin stimulira kontrakcije maternice, pa bi trudnice trebale izbjegavati visoke doze. Budući da ružmarin može komunicirati s nekim lijekovima – poput antikoagulantnih lijekova – najbolje je provjeriti s liječnikom prije uzimanja velikih količina u obliku dodataka prehrani, piše Tportal.