Sve veći broj građana svakodnevne kupnje plaća karticama ili mobitelom. No mnogi i dalje na blagajnama nailaze na natpise poput: „Kartice primamo samo za iznose iznad 10 eura“ ili im se naplaćuje dodatna naknada ako ne plaćaju gotovinom. Ono što dio potrošača ne zna jest da su takve prakse u Europskoj uniji – nezakonite.

Dodatne naknade

Od 2018. godine na snazi je europska regulativa o platnim uslugama (PSD2) kojom je trgovcima zabranjeno prebacivanje troškova kartičnog plaćanja na kupce. To znači da ne smiju naplaćivati dodatne naknade za plaćanje debitnim ili kreditnim karticama, niti uvjetovati minimalni iznos kupnje ako prihvaćaju kartice.

Potrošač kojem se na računu pojavi dodatna naknada isključivo zbog načina plaćanja ima pravo to osporiti. Prema pisanju portala inside-digital.de, velik broj građana i dalje nije svjestan ovih pravila, iako se odnose na milijune svakodnevnih transakcija diljem EU. Procjenjuje se da se oko 40 posto maloprodajnih plaćanja obavlja karticama, dok po vrijednosti transakcija taj udio prelazi 60 posto.

Trgovci često ističu troškove kartičnog poslovanja. Naknade se razlikuju ovisno o pružatelju usluge i vrsti kartice. Kod standardnih debitnih kartica trošak za trgovca obično iznosi oko 0,3 do 0,5 posto iznosa transakcije, dok kod kreditnih kartica može dosezati dva do tri posto.

Uz to, mnogi plaćaju i mjesečni najam POS terminala te fiksne naknade po transakciji. To može predstavljati dodatno opterećenje za male obrte poput pekarnica ili kioska s niskim prosječnim iznosima računa. Ipak, zakon je jasan, ti se troškovi ne smiju prebacivati na kupce.

Isto pravilo vrijedi i za mobilna plaćanja putem servisa poput Apple Pay ili Google Pay. Trgovac pritom nema dodatne troškove izvan standardne naknade kartice povezane s aplikacijom, pa ni u tim slučajevima nije dopušteno naplaćivati dodatne iznose.

Što učiniti?

Ako vam na blagajni pokušaju naplatiti dodatnu naknadu zbog kartičnog plaćanja ili vas uvjetuju minimalnim iznosom, možete upozoriti da je takva praksa protivna pravilima koja vrijede u cijeloj Europskoj uniji od 2018. godine.

Propisi se jednako primjenjuju u svim državama članicama, bez obzira a to kupujete li u Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj ili bilo kojoj drugoj zemlji EU.