Premda se od početka kolovoza znalo da Kićo u KBC-u Zagreb, poznatome Rebru, bije bitku za život, svi koji ga bolje poznaju bili su optimisti, uvjereni da će omiljeni Osječanin dobiti i najtežu bitku. Uz njega su bili njegovi dečki, Ivan i Pavao, kojima je bio nadasve brižan otac. Stoga su ostali zatečeni kada je u „crni petak“, 13. dan u studenome, javljeno kako je prekinuta životna nit možda našeg najcjelovitijeg estradnog umjetnika. Naime, Kićo je pjevao
sve, od rocka do bećarca, i sve s podjednakim uspjehom. Već njegov prvi poznatiji nastup 1969. vlastitom pjesmom „Plavuša“ u emisiji „Subotom uvečer“ ondašnjega Radio Zagreba, vinuo je darovitoga Slavonca u orbitu popularnosti. Imao je i glumačkoga dara, na pozornici je bio i zabavljač… i svako Kićino sudjelovanje u programu bilo je jamstvo uspjeha. Publika ga je istinski voljela, od splitskoga juga do slavonske ravni čiji su pjevački idoli Kićo i Vera Svoboda.

Teku dani, teku cajti

Kićo je svojim nastupima trajno zadužio i kajkavsku popevku. Na krapinskoj festivalskoj pozornici debitirao je 1977. godine pjevajući popevku Ivice Krajača „Tak ti je to, mucek, gda se Zagorec zacopa“. Iza njega je 16 festivalskih nastupa. Posljednji 2001. godine popevkom „Nek pukneju svi pehari“ Krešimira Hercega na tekst Zlatka Crneca, koji nas je napustio potkraj listopada. Pod krapinskim festivalskim reflektorima Kićo se pojavljivao i kao interpret vlastitih popevki. Otpjevao ih je sedam, a kajkavski skladateljski debi imao je 1991. godine popevkom „Zdrava Marija“ za koju je uglazbio stihove Dragutina Domjanića. Dvije godine poslije, 1993., imao je pamtljivu popevku „Cajti lepi, cajti grdi“. Inače, najpoznatija je Kićina kajkavska interpretacija popevke „Teku dani, teku cajti“ iz festivalske 1984. godine, koja je postala i evergreen. Tu je popevku Kićo pjevao i na svojem posljednjem krapinskom nastupu, o 50. festivalskoj obljetnici , 2015. godine. Spomenuli smo zelinskoga tekstopisca i pjesnika Zlatka Crneca koji nas je , gotovo neprimijećeno, napustio potkraj listopada. Potpuno nepravedno, jer on je najviše uglazbljivani autor festivalskih kajkavskih stihova. U festivalskoj baštini stotinjak je popevki sa Zlatkovim potpisom tekstopisca, za čijim je stihovima najviše posezao Viktor Crnek.