Hrvatski baletni plesač, pedagog, koreograf, redatelj i dramaturg Milko Šparemblek preminuo je u 97. godini, potvrdili su za 24sata iz HNK Zagreb. 

Šparemblek je rođen u Prevalju u Sloveniji te je bio učenik Ane Roje i Oskara Harmoša. U HNK-u se zaposlio 1947. godine. U karijeri je surađivao s Margaritom Froman (Prokofjev, Romeo i Julija; Delibes, Coppélia), Pijom i Pinom Mlakar (Lhotka, Balada o jednoj sredovječnoj ljubavi), Miloradom Jovanovićem (Stravinski, Apollon musagète; Čajkovski, Francesca da Rimini), Franjom Horvatom (Baranović, Licitarsko srce), Zvonimirom Tajzlom (de Falla, Trorogi šešir) i Nenadom Lhotkom (Schmitt, Tragedija Salome; Prokofjev, Klasična simfonija).

Usavršavao se u Parizu, gdje je radio s Olgom Josifovnom Preobraženskom i Sergejem Perettijem, a bio je i prvi plesač u trupama  Janine Charrat, Milorada Miškovića i Mauricea Béjarta. U New Yorku je plesao kod Marthe Graham i Josea Limona. 

Koreografije stvara od 1955. godine, a među njima se ističu Quatuor (Raffaello de Banfield, 1957.), Čovjek pred zrcalom (Kelemen, 1959.), Ljubavnici iz Teruela (Teodorakis, snimljeno i za film 1961.).

Nakon angažmana u trupi Ballet du XXe siècle M. Béjarta, gdje je bio i baletni majstor, djelovao je kao koreograf, snimao televizijske filmove (Weill i Brecht, Sedam smrtnih grijeha; Schönberg, Očekivanje; Auric, Fedra; Bartók, Čudesni mandarin), bio je ravnatelj Baleta Metropolitan Opere u New Yorku (1971.), Gulbenkian Balleta u Lisabonu (1970.–1975.), Baleta u Lyonu (1977.–1980.) i Zagrebu (1992.–1994.).

U Hrvatskoj se istaknuo koreografijama Opus 43 (Beethoven, 1975.), Trijumf Afrodite (Orff, 1975.), Simfonija psalama (Stravinski, 1976.), Pjesme ljubavi i smrti (G. Mahler, 1981.), Carmina Krležiana (Parać, 1987.), Amadeus Monumentum (Mozart, 1990.), Johannes Faust Passion (Bach i nepoznati srednjovjekovni autori, 2001.).

Koreografirao je plesne inserte u operama, scenski pokret u dramama, režirao je i koreografirao za HRT, pišu 24sata.