Prethodni članak
Sljedeći članak

Prognoze Zagorke, čuvarice kajkavštine: 'S novim će generacijama kajkavski potpuno iščeznuti'

Na proučavanju, promoviranju i zaštiti kajkavskog narječja Danica Leštek radi već godinama, no, kako kaže, sve je manje onih koji kajkavski poznaju i 'prognoze' za ovo narječje, kao ni za druge dijalekte, nisu obećavajuće


Mala kajkaviana, izvannastavna aktivnost u Osnovnoj školi u Donjoj Stubici, djeluje već 23. godinu, a osim zadnjeg projekta izrade vanjkušeka, majica i torbi s poznatim izrekama na kajkavskom, kojem je cilj popularizirati kajkavski govor, tijekom godina rada odrađeni su brojni projekti kojima se nastoji očuvati kajkavski.

Sve manje se zna kajkavski

Poticanje djece na učenje kajkavskog, na vraćanje ljubavi prema kajkavskom i na izražavanje na kajkavskom ključni su imperativi ukoliko želimo kajkavski govor sačuvati od zaborava, kaže voditeljica Male kajkaviane, nastavnica i knjižničarka Danica Leštek. – Kad smo krenuli s Malom kajkavianom, cilj nam je bio njegovanje kreativnog rada učenika na kajkavskom izričaju. U to vrijeme, bilo je puno učenika koji su znali kajkavski i jako su lijepo pisali, pa smo radove slali na brojne natječaje, gdje smo osvajali nagrade i pohvale, a najveći uspjeh zasigurno je bilo drugo mjesto naše bivše učenice Magdalene Blagec na Goranovom proljeću – prisjetila se Leštek. No, kaže, kroz godine se počeo i smanjivati broj učenika zainteresiranih za sudjelovanjem u ovoj izvannastavnoj aktivnosti, ali i, nažalost, poznavanje kajkavskog govora kod učenika. – Postala sam svjesna toga da učenici sve manje znaju i razumiju kajkavski, stoga smo formirali Mali rječnik kajkavskog govora stubičkog kraja, koji je izazvao dosta veliko zanimanje – kaže Leštek. Ipak, pokazalo se da rječnik ima jednu manu, a to je da neka akcentuaciju, odnosno da nije jasno kako se pojedina riječ izgovara. Stoga je snimljen slušni rječnik s više od tri tisuće riječi. – Nakon toga se ispostavilo da rječnik nije primjeren za najmanje, odnosno prve i druge razrede koji bi trebali tek početi učiti, pa smo napravili slikovni rječnik kajkavskog govora stubičkog kraja nazvan 'Stubički klaruš' – ispričala je.

Očuvanje i promocija kajkavštine

Uza sve napore koje je godinama ulagala u očuvanje i promociju kajkavskog jezika, Leštek kaže kako je nažalost sve manje djece, ali i mladih, pa i odraslih, uopće u doticaju s kajkavskim narječjem. – Više nema onog straha da će mala djeca, koja su doma govorila kajkavski sa svojim obiteljima, kada dođu u školu miješati kajkavski sa standardnim i da neće znati kako se izraziti. Danas mala djeca kajkavski, svoj zavičajni govor, skoro više i ne znaju. Sada je tu drugi strah, da će kajkavski potpuno iščeznuti – pojasnila je Leštek, koja se ovim područjem bavi i prati već više od 20 godina. Svaka generacija, kaže, zna sve manje. – U Međimurju je napravljeno jedno istraživanje koje je pokazalo da su učenici osmih razreda daleko bolje razumjeli kajkavske izraze nego učenici petih razreda. A kako je tek onda naspram recimo učenika prvih razreda! – kaže Leštek, koja sve više napora ulaže kako bi djecu naučila kajkavski. No, izgleda joj to sada kao borba u kojoj malo tko želi sudjelovati, a ne pomaže niti školski sustav sa svojim novim kurikulumom. – Kod kuće se kajkavski sve manje govori, a školski mu sustav ne posvećuje dovoljno pažnje i logična je posljedica zaborav. Ne samo ja, nego i mnogi moji kolege po drugim školama se trudimo napraviti koliko možemo po tom pitanju, da očuvamo dijalekte, no i obrazovni sustav bi tu nešto trebao poduzeti – kaže.

Nema ga u kurukulumu

Pojasnila je kako se u okviru satova hrvatskog jezika dijalekti obrađuju, no to je toliko malo da je gotovo zanemarivo.  – Analizirala sam osamdesetak različitih čitanki za osnovnu školu, tražeći koliko je unutra tekstova na dijalektima i koliko je gradiva dijalektima posvećeno. Najbolje što sam našla bila su tri teksta na kajkavskom, a dosta čitanki nema niti jedan! Time se zatire dijalekt, a na to se žale i kolege s Kvarnera i Istre, što se tiče čakavice – kaže Leštek, dodavši kako je kroz udrugu Kajkaviana, čija je članica, zajedno s Čakavskog sabora i Šokačkog sijela pokušala djelovati na Ministarstvo obrazovanja prilikom izrade novog kurikuluma 2019. godine. – Apelirali smo svi zajedno na to da se uključi više sadržaja na dijalektima, kao i da se program djelomično diferencira, da se istovremeno u kajkavskom govornom području obrađuju kajkavski pisci, u čakavskom čakavski, u Slavoniji štokavsko narječje. Dobili smo odgovor od Ministarstva kako je to već riješeno kurikulumom. Naravno da nije, još je gore nego što je bilo prije i na tu primjedbu od Ministarstva nismo dobili nikakav odgovor – ispričala je.

Ljepota kajkavskog

Velika je šteta, kaže, zapustiti tako kajkavski jezik, dopustiti mu da iščezne i da buduće generacije možda neće znati niti riječ na svom dijalektu. – Ne želim biti pesimistična, jer sam srela puno mladih ljudi koji rade u tom području, mladih učitelja entuzijasta u tome, što nam daje nadu da neće kajkavski zamrijeti – kaže, a obzirom da je, kako dodaje, školski sustav po tome izuzetno trom, jedino što se može jest apelirati u školama da se barem kroz izvannastavne aktivnosti posveti pažnja dijalektu. - Kajkavski je jezik toliko lijep. Neke najintimnije stvari najljepše se izraze na dijalektu, primijetila sam to i kod mnogih naših kreativnih učenika. Standardni jezik uvijek djeluje službeno, hladno, neutralno i pomalo uštogljeno, dok je kajkavski izuzetno nježan jezik, pun humora i umanjenica, podsjeća na naše podneblje i blagi brežuljkasti kraj. I ne treba ga smatrati neukusnim, on je dio našeg mentaliteta. Stoga moramo, ako ništa drugo, potaknuti svijest kod djece o tome koliko je on lijep i vrijedan, pa možda jednog dana kada budu otvarali neke svoje biznise daju domaća imena ili u svom radu i sami nastoje na neki način očuvati i potaknuti očuvanje tog predivnog narječja. Nisu bez veze mnogi pjesnici, koji nisu bili kajkavci, poput Matoša, pisali svoje najslavnije stihove na kajkavskom – zaključila je.

 

 

 

 

Još članaka iz "Donja Stubica"

Facebook