Tri planinara Stubičanca dugo su kuhali ideju, slušali tuđa iskustva i čekali pravu priliku, da bi se 9., 10. i 11. srpnja odlučili na svoj najveći izazov do sada – uspon na Grossglockner preko njegovog poznatog jugozapadnog grebena, Stüdlgrata, sami, bez vodiča.

Najviši vrh Austrije (3798 m/nv) Hrvoje Dolenec, Robert Vidas i Daniel Kuren (prošlogodišnji nagrađeni građani Donje Stubice za volonterski rad u planinarskom društvu i na prvoj zagorskoj stijeni za penjanje) nisu posjetili prvi puta, no ovoga su se puta, umjesto malo manje zahtjevnog uspona najlakšom rutom („Normalweg“) kao 2015., odlučili na malo izazovniji uspon grebenom težine 3+/A0.

Oprez prije svega

U ovaj su poduhvat uključili svo teoretsko znanje (učili kroz svoju obuku kao planinarski vodiči ili krozčlanstvo u HGSS-u), ali i dosadašnje iskustvo o penjanju kroz stijenei penjanju na velikim visinama (iskustvo s desetak alpskih četiritisućnjaka), a ideja je bila proći ovu zahtjevnu rutu u dva dana.

  – U petak autom do Kalsa pod Grossglockneromi uspon do planinarskog doma pod grebenom, a potom u subotu pravac greben, pa s vrha natrag „šetnjom“ u dolinu do auta. Prognoza nam je bila dobra, no nije išlo sve po planu. Sve do stijene bili smo u rokovima, no na stijeni morali smo birati između opreza i rizika – ispričao nam je Hrvoje Dolenec.

Iako su ih na grebenu i stijeni mnogi prestizali, kaže, ili oni koji je vrlo dobro poznaju i s njom imaju iskustva ili uz austrijske vodiče, naši su Stubičanci odabrali oprez. – Odlučili smo se na to, ali isključivo da se držimo naučenih pravila penjanja i uz svu opremu u penjanju, puno osiguravanja i sporijeg, ali sigurnog tempa, s obzirom da rutu ni stijenu nismo poznavali. Bilo nam je samo važno da se ne dovodimo u opasnost, jer smo se naslušali mnogih priča planinara koji su zbog brzopletosti i neopreza dolazili u nepotrebno rizične situacije, a onda se još i time neodgovorno hvalili – dodao je Dolenec, dopredsjednik Planinarskog društva 'Stubičan', čiji su dečki članovi.

Super iskustvo

A kad su stigli na vrh, nakon desetak sati, sve je drugo bilo lako. – Bilo je super iskustvo! Pomalo zahtjevno kondicijski, nismo mi više klinci, već u prosjeku oko pedesetke, no planirali smo ovo već godinama, skupljali iskustvo, i sad smo to i ostvarili – ispričao nam je Dolenec.

Iako je u planu bilo spuštanje u dolinu istoga dana, zbog sporijeg 'prolaznog vremena na stijeni' odlučili su prespavati u planinarskom domu na Adlersruhete se u nedjelju spustili, po nešto lošijim vremenskim uvjetima, uz kišu i snijeg, u dolinu, a potom se zaputili u Stubicu, gdje ih je ponovo dočekalo sunce i vruće ljeto.

Ovaj bi uspon, kažu, preporučili svim planinarima, željnima pravog planinarskog izazova, ali nikako ne onima koji bi to radili isključivo zbog nekakvog avanturističkog adrenalinskog poticaja. A i to samo ako su se prije toga voljni ozbiljno pripremiti za to. Svoja će iskustva i detalje oko uspona uz savjete vrlo rado podijeliti sa svima zainteresiranima.